Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Odluka je doneta jer nisu ispunjeni uslovi za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa i vrednost spora ne prelazi cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1095/2021
15.09.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Stanković, advokat u ..., protiv tuženog JKP Beograd put iz Beograda, čiji je punomoćnik Milutin Marinković, advokat u ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4605/19 od 08.09.2020. godine, u sednici veća održanoj 15.09.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4605/19 od 08.09.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku P 3672/16 od 14.01.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 256.800,00 dinara, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 176.000,00 dinara i za pretrpljeni strah iznos od 110.400,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 14.01.2019. godine do isplate; stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva na ime naknade nematerijalne štete preko dosuđenih do traženih iznosa; stavom trećim izreke utvrđeno je da je tužba povučena u delu tužbenog zahteva na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti; stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 225.948,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4605/19 od 08.09.2020. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u prvom i četvrtom stavu izreke, a odbačena, kao nedozvoljena, u delu kojim se pobijaju drugi i treći stav izreke i odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbe člana 404. ZPP.
Članom 404. stavom 1. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je delimično osnovan jer je tuženi, kao javno preduzeće kome je povereno upravljanje, održavanje, zaštita i razvoj ulica i lokalnih puteva na području gradskih opština, dužan da obezbedi trajno, neprekidno i kvalitetno održavanje i podzemnog pešačkog prolaza „Terazije“, to jest stepeništa u tom prolazu na kojem se tužilac povredio. O tužiočevom zahtevu sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U ovoj parnici tužba za naknadu štete podneta je 21.08.2015. godine, a pobijana drugostepena presuda doneta je 08.09.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 543.200,00 dinara.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stava 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić