Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete zbog pravnih nedostataka nepokretnosti
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio posebnu reviziju tuženog i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Nisu postojali uslovi za izuzetno odlučivanje, dok je redovna revizija nedozvoljena jer vrednost spora od 3.200 evra ne prelazi zakonski cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10973/2025
12.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Ivane Rađenović, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Stevan Jakovljević, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Ilić, advokat iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Momir Radojković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 464/23 od 22.05.2024. godine, u sednici održanoj 12.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog BB.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 464/23 od 22.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 464/23 od 22.05.2024. godine, u stavu prvom izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Smederevu P 3707/21 od 14.07.2022. godine u delu prvog stava izreke, kojom je obavezan tuženi BB da tužiocu plati iznos od 3.200 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate, dok je ista presuda preinačena u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena VV da solidarno sa tuženim BB tužiocu plati iznos od 3.200 evra u dinarskoj protivvrednosti prema najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka, tako što je obavezan tuženi BB da tužiocu na ime troškova prvostepenog postupka plati iznos od 87.896,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj VV na ime troškova prvostepenog i drugostepenog postupka plati iznos od 62.366,00 dinara, dok je stavom četvrtim odbijen zahtev tuženog BB za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne drugostepene presude blagovremenu reviziju je izjavio tuženi BB sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji prvotuženog, jer u konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, niti pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno novo tumačenje prava, niti ujednačavanje sudske prakse jer revident nije priložio odluke u kojima je u istoj ili sličnoj činjeničnopravnoj situaciji suprotno odlučeno. Drugostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo iz članova 508., 510., 514., 515. i 132. Zakona o obligacionim odnosima. Odlučivanje suda o tužbenom zahtevu za naknadu štete zbog pravnih nedostataka zavisi od konkretno utvrđenog činjeničnog stanja u svakom predmetu.
Imajući u vidu navedeno, nisu ispunjeni uslovi da se revizija smatra posebnom, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP predviđeno je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 28.02.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 3.200 evra evra u dinarskoj protivvrednosti na dan podnošenja inicijalnog akta, pa je revizija prvotuženog nedozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Tatjana Matković Stefanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 3205/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete ispod zakonskog cenzusa
- Rev 525/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 4525/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu
- Rev2 1159/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije zbog vrednosti spora
- Rev 9015/2022: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u imovinskom sporu ispod cenzusa
- Rev 23094/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 32278/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete