Odluka Vrhovnog suda o odbacivanju revizije protiv rešenja o troškovima postupka
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio posebnu reviziju tužioca JKP „Parking Servis“ izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka. Sud je ocenio da ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, te da revizija protiv troškova nije dozvoljena jer oni ne predstavljaju glavni zahtev u sporu.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1175/2025
06.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović, Vesne Stanković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca JKP „Parking Servis“ Niš, čiji je punomoćnik Damir Branković advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Kaličanin advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 488/24 od 02.10.2024. godine, u sednici održanoj dana 06.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 488/24 od 02.10.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 488/24 od 02.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 1123/23 od 27.02.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je održano na snazi rešenje o izvršenju javnog izvršitelja Ivana Rakočevića iz ... I.Ivk 201/21 od 16.03.2021. godine i naloženo tuženoj da na ime izvršenih komunalnih usluga tužiocu plati iznos od 900,00 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom od 10.03.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati 69.400,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 488/24 od 02.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude tako što je obavezana tužena da tužiocu pored prvostepenim rešenjem dosuđenog iznosa od 69.400,00 dinara, isplati i iznos od 3.052,00 dinara, ukupno 72.452,00 dinara. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi troškove drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude – dela koji se odnosi na rešenja o troškovima postupka (stav drugi i treći), tužilac je blagovremeno izjavio reviziju na osnovu člana 404. ZPP, navodeći da reviziju izjavljuje iz svih zakonom predviđenih razloga, s predlogom da se revizija dozvoli radi ujednačavanja sudske prakse.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Imajući u vidu navedeno, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke..
Ispitujući dozovljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana Zakona, propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog, troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.
U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tužioca nije dozvoljena. U postupku po reviziji protiv odluke o troškovima postupka ne primenjuje se odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena kada je drugostepeni sud preinačio drugostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.
Zbog iznetog, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 900/2025: Nedozvoljenost revizije izjavljene protiv rešenja o troškovima parničnog postupka
- Rev 21847/2024: Nedozvoljena revizija protiv odluke o troškovima parničnog postupka
- Rev2 3917/2024: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 8494/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije protiv odluke o troškovima
- Rev 15277/2023: Nedozvoljenost revizije protiv odluke o troškovima u sporu o razumnom roku
- Rev 705/2024: Odbacivanje revizije protiv odluke o troškovima postupka kao nedozvoljene
- Rev 26954/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije protiv odluke o troškovima postupka