Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, a zatim je odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Sud je utvrdio da ne postoje razlozi za izuzetnu reviziju, a da je redovna revizija nedozvoljena jer se radi o sporu male vrednosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11885/2024
25.07.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Boljević, predsednika veća, Jasmine Simović, Jelice Bojanić Kerkez, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... , čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ... , protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 67/2024 od 08.02.2024. godine, na sednici održanoj 25.07.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 67/2024 od 08.02.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 67/2024 od 08.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 344/21 od 28.09.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe. Stavom drugim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da isplati tužilji 48.085,02 dinara na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos počev od 30.06.2013. do isplate. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove postupka od 85.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 67/2024 od 08.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 344/21 od 28.09.2023. godine u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena navedena prvostepena presuda u stavu trećem izreke. Stavom trećim izreke odbijene su žalbe stranaka i potvrđeno rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu četvrtom izreke prvostepene presude. Stavom četvrtim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).
Posebna revizija je, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23 – u daljem tekstu: ZPP) izuzetno pravno sredstvo koje se, zbog pogrešne primene materijalnog prava, može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. O dozvoljenosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom sredstvu zbog razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
U konkretnom slučaju, tužiljino potraživanje (deo koji nije naplaćen u stečajnom postupku) potiče iz radnog odnosa sa poslodavcem „Jugobanka“ a.d. Beograd nad kojim je postupak stečaja otvoren rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 22/2002 od 03.01.2002. godine. Pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 23/2021 od 26.02.2021. godine utvrđeno je da je tužilji povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Stečajni dužnik je privredni subjekt koji je u vreme nastanka tužiljinog potraživanja poslovao sa državnim kapitalom - odlukom Saveta Agencije SRJ za osiguranje depozita i sanaciju banaka O. br. BS-38/2001 od 05.07.2001. godine, proglašene su nevažećim sve do tada emitovane akcije banke, čime su prestala sva prava akcionara, a na dan otvaranja stečaja jedini akcionar banke bio je Agencija za osiguranje depozita.
Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.
U konkretnom slučaju je odlučeno o naknadi imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. O pravu tužilje, visini tražene naknade i načinu obračuna kamate, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava na kome počivaju i odluke ovog suda o istovetnim zahtevima sa sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom i o odgovornosti države za štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizmirena u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Redovni sudovi u ovakvim sporovima slede i pravne stavove izražene u odlukama Evropskog suda za ljudska prava u predmetima protiv Srbije i odlukama Ustavnog suda, kojim je uspostavljena „direktna odgovornost“ Republike Srbije za obaveze privrednih društava koja ne uživaju dovoljnu institucionalnu i operativnu nezavisnost od države, i to bez utvrđivanja uzročno-posledične veze između povrede prava na suđenje u razumnom roku i nastale imovinske štete.
Ukazivanje na drugačije sudske odluke kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Za dozvoljenost posebne revizije nisu od uticaja navodi tužene o neutvrđenoj strukturi potraživanja, odnosno da li je u istu uračunata i zatezna kamata, i po kojoj metodi je obračunata, s obzirom da je u sprovedenom postupku razjašnjeno da je kamata obračunata metodom prostog interesnog računa.
Iz navedenih razloga, nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tužene radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. S`obzirom da u ovom sporu nema ni pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potrebe za novim tumačenjem prava, odlučeno je kao u prvom stavu izreke na osnovu člana 404. ZPP.
Prema odredbi člana 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda u postupku u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, zbog čega je, na osnovu člana 413. tog zakona, odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Dragana Boljević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 31957/2023: Odluka o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 8839/2024: Odgovornost države za štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 2528/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 19898/2024: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 19792/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti