Nedozvoljenost revizije u potrošačkom sporu o troškovima obrade kredita
Kratak pregled
Odbačena je revizija tužene banke kao nedozvoljena. Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da se radi o sporu male vrednosti i da odluka nižestepenih sudova o ništavosti odredbe o troškovima obrade kredita u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1247/2020
26.02.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dragana Đilas, advokat iz ..., protiv tužene „BB Bank“ AD ..., iz ..., koju zastupa punomoćnik Marko Trišić, advokat iz ..., radi utvrđenja delimične ništavosti ugovora o kreditu i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 762/19 od 29.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 26.02.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 762/19 od 29.10.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 762/19 od 29.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P 394/18 od 11.03.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništava odredba člana 9. stav 1. tačka 1. Ugovora o kreditu broj .. od 20.10.2016. godine, što je tužena dužna trpeti i priznati. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 36.875,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2016. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 63.250,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Somboru Gž 762/19 od 29.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe tužioca i tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P 394/18 od 11.03.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadom troškova nastalih u žalbenom postupku.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o izjavljenoj reviziji odlučuje primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog postojanja potrebe za ujednačavanjem sudske prakse.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14 I 87/18 – u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud je, u vršenju nadležnosti iz člana 31. Zakona o uređenju sudova, na sednici Građanskog odeljenja od 22.05.2018. godine usvojio pravni stav o dozvoljenosti ugovaranja troškova obrade kredita. Prema tom stavu: banka ima pravo na naplatu troškova i naknadu bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezao da banci plati troškove kredita nije ništava, pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita; troškovi obrade kredita i puštanja kredita u tečaj, kao i drugi troškovi koje banka obračunava korisniku prilikom odobravanja kredita ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava korisniku u toku realizacije ugovora o kreditu, mogu biti iskazani u procentualnom iznosu i naplaćuju se samo kroz obračun efektivne kamatne stope.
Pobijana drugostepena presuda je u skladu sa usvojenim pravnim stavom. Tužena nije dokazala da je pre zaključenja ugovora o kreditu tužiocu uručila ponudu koja je sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita, a na njoj je bio teret dokazivanja te činjenice (član 231. ZPP). Zbog toga o posebnoj reviziji tužene nije potrebno odlučivati u cilju ujednačavanja sudske prakse.
S obzirom da po oceni revizijskog suda nema ni drugih zakonom propisanih razloga za dozvoljenost posebne revizije, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Pobijanom presudom, imajući u vidu označenu vrednost predmeta spora, pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP. Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda ( u postupku u sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.
Iz navedenog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić