Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti

Kratak pregled

Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer je pitanje zastarelosti potraživanja za telefonske usluge rešeno u sudskoj praksi. Revizija je odbačena kao nedozvoljena jer se radi o sporu male vrednosti.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1250/2024
12.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca SVEA FINANCE, DOO Beograd, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetozar Nedeljković, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 2012/23 od 24.10.2023. godine, u sednici održanoj 12.06.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 2012/23 od 24.10.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 2012/23 od 24.10.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Trsteniku P 80121/21 od 10.02.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično ostaje na snazi platni nalog sadržan u rešenju o izvršenju javnog izvršitelja IIvk 536/18 od 24.08.2018. godine, u delu kojim je tužena obavezana da namiri novčano potraživanje od 18.096,72 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.07.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke ukinuto je rešenje o izvršenju javnog izvršitelja IIvk 536/18 od 24.08.2018. godine u pogledu preostalog iznosa sadržanog u stavu prvom izreke rešenja i tužbeni zahtev u tom delu odbijen. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 135.510,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Kruševcu Gž 2012/23 od 24.10.2023. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i u tom delu žalba tužene odbijena. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepene presude tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 116.310,00 dinara. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužene za troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pitanje zastarelosti potraživanja na ime izvršenih telefonskih usluga po ugovoru o zasnivanju pretplatničkog odnosa i primena člana 378. Zakona o obligacionim odnosima raspravljeno je u sudskoj praksi, pa nema potrebe za novim tumačenjem prava. Tužena u reviziji nije pružila dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen ni zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Navodima revizije se osporava utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog shodno članu 407. stav 2. ZPP.

Iz iznetih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Postupak je započet predlogom za izvršenje na osnovu verodostojne isprave 17.08.2018. godine, a po prigovoru izvršnog dužnika nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga. Vrednost predmeta spora je 18.858,33 dinara.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.