Odgovornost države za štetu usled povrede prava na suđenje
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio reviziju tužioca u sporu za naknadu materijalne štete izazvane dugim trajanjem stečajnog postupka. Za komercijalna potraživanja neophodno je dokazati direktnu uzročno-posledičnu vezu između postupanja suda i nemogućnosti naplate potraživanja od dužnika.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12549/2023
21.08.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca ''Papirus'' d.o.o. Odžaci, čiji je punomoćnik Miodrag Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Sremskoj Mitrovici, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gžrr 379/22 od 27.10.2022. godine, u sednici održanoj 21.08.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gžrr 379/22 od 27.10.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru Prr1 47/20 od 11.08.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati tužiocu 740.318,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 740.318,00 dinara počev od 31.05.2011. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 36.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Viši sud u Novom Sadu je presudom Gžrr 379/22 od 27.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbio žalbu tužioca usvojio žalbu tužene i preinačio prvostepenu presudu, u pobijanom usvajajućem delu, utoliko što je odbio tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 740.318,00 dinara i obavezao tužioca da tuženoj na ime troškova prvostepenog postupka isplati 11.250,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, u skladu sa odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 ... 10/23), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Revident u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, koja nije razlog za izjavljivanje revizije, na osnovu odredbe člana 407. stav 1. tačka 2. istog Zakona.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, potražianje tužioca, koje je predmet spora, odnosi se na period 2008/2009 godine, po osnovu faktura u odnosu na dužnika ''Centropromet'' a.d. Šid, a koje nije uspeo da naplati u izvršnom postupku, zbog otvaranja postupka stečaja nad dužnikom rešenjem Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici St 355/11 od 31.05.2011. godine. Nakon otvaranja postupka stečaja nad dužnikom – ''Centropromet'' a.d. Šid, tužilac je prijavio svoje potraživanje u iznosu od 876.359,14 dinara, na ime glavnog duga i kamate. Zaključkom Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici St 355/11 od 31.01.2019. godine, utvrđeno je i priznato potraživanje tužioca na ime glavnog duga 632.886,69 dinara i na ime kamate 233.147,62 dinara. Tužilac je 30.06.2020. godine podneo Privrednom sudu u Sremskoj Mitrovici prigovor radi ubrzavanja stečajnog postupka u predmetu St 355/11. Rešenjem Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici R4 St 130/20 od 18.08.2020. godine, usvojen je prigovor predlagača ''Papirus'' d.o.o. Odžaci i utvrđeno je da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici St 355/11. U stečajnom postupku tužilac je uspeo da naplati potraživanje koje mu je priznato Zaključkom o listi priznatih i osporenih potraživanja razlučnih i stečajnih poverilaca u iznosu od 122.715,00 dinara, tako da je preostao iznos za naplatu od 740.318,00 dinara.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev s pozivom na odredbe člana 172, 185. i 190. Zakona o obligacionim odnosima, imajući u vidu da je tužilac pretrpeo imovinsku štetu u vidu neisplaćenih potraživanja utvrđenih i priznatih u stečajnom postupku.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev, imajući u vidu nespornu činjenicu da je predmetno potraživanje tužioca nastalo iz komercijalnog odnosa sa stečajnim dužnikom, pa je uslov za odgovornost tužene, u konkretnom slučaju, postojanje uzročno-posledična veza između rada njenih organa i nastale štete, a to tužilac u toku postupka nije dokazao iako je na njemu bio teret dokazivanja te činjenice, u smislu odredbe člana 228. i 231. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.
Pravo na mirno uživanje imovine propisano je odredbom člana 58. Ustava Republike Srbije i članom 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda tako što je garantovano svakom fizičkom i pravnom licu neometano uživanje svoje imovine i propisano je da niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.
Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/2015), u odredbi člana 31. propisuje da stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje. Odgovornost Republike Srbije za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku je objektivno (stav 3).
Na osnovu odredbe člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, pravno lice odgovara za štetu koje njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
Prema Zaključku Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda usvojenom u sednici održanoj 27.09.2019. godine, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koja su bez njihove krivice ostale neizvršena i u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku.
U pogledu izvršnih poverilaca koji ne spadaju u gore navedenu kategoriju, već se radi o fizičkim i pravnim licima koja imaju „komercijalna“ potraživanja, nužno je utvrđenje uzročno-posledične veze između povrede prava na suđenje u razumnom roku i nenaplaćenog potraživanja, kao i da je isključivi razlog nemogućnosti naplate potraživanja neadekvatno postupanje suda. Dakle, tužilac je bio dužan da dokaže da je izvršni dužnik u trenutku pokretanja postupka za naplatu imao dovoljno novčanih sredstava u svojoj imovini i da je tužilac, poštujući redosled isplate, mogao da naplati svoje potraživanje da je sud efikasno postupao i preduzimao delotvorne radnje u cilju naplate njegovog potraživanja, propisane odgovarajućim zakonom koji je primenjivan u postupku izvršenja.
Imajući u vidu da se u ovom slučaju ne radi o potraživanju iz radnog odnosa već o „komercijalnom“ potraživanju privrednih društava nastalog u njihovom međusobnom poslovnom odnosu, te da tužilac nije predlagao niti dostavio dokaze iz kojih bi moglo da se utvrdi da je on, pre pokretanja stečaja nad stečajnim dužnikom ''Centropromet'' a.d. Šid, pokušavao naplatu predmetnog potraživanja, pravilan je stav drugostepenog suda da to što je tužiocu utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je u toku protiv njegovog izvršnog dužnika, nije dovoljno za ostvarenje prava tužioca na naknadu materijalne štete od tužene, u situaciji kada se ne radi o potraživanju iz radnog odnosa koje je ostalo neizmireno u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom. Zbog toga se navodima žalbe tužioca neosnovano pobija pravilnost primene materijalnog prava.
Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kada se ima u vidu njegov ishod, jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1. i člana 154. Zakona o parničnom postupku.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković