Rešenje kojim se odbija prigovor za ubrzanje postupka kao neosnovan
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbio kao neosnovan prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zaključivši da ukupno trajanje postupka od nešto više od tri godine, s obzirom na sve okolnosti, uključujući i postupanje tri sudske instance, ne predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1327/2020
12.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, sudija Božidar Vujičić, u predmetu predlagača AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dušanka Kostadinović, advokat iz ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o prigovoru predlagača za ubrzavanje postupka postupka, doneo je 12.06.2020. godine
R E Š E Nj E
ODBIJA SE kao neosnovan prigovor predlagača AA iz ... za ubrzanje postupka u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev 1327/2020.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Predlagač je, preko svog punomoćnika, 20. maja 2020. godine podneo predsedniku Vrhovnog kasacionog suda prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu radi utvrđivanja očinstva i da postupak traje više od tri godine računajući od dana podnošenja tužbe Višem sudu u Beogradu. Predlagač smatra da se nepotrebno kasni sa odlučivanjem u postupku, a imajući u vidu i da je predmet spora iz oblasti porodičnih odnosa gde se u interesu zaštite deteta postupa najhitnije i gde su rokovi znatno kraći. U Višem sudu u Beogradu kao prvostepenom, postupak je trajao više od dve godine, nakon čega taj sud 01.04.2019. godine donosi rešenje kojim odbacuje tužbu kao neblagovremenu. Po žalbi je odlučio Apelacioni sud u Beogradu rešenjem Gž2 514/19, kojim istu odbija nakon čega je predlagač izjavio reviziju Vrhovnom kasacionom sudu 26.11.2019. godine i postupak u tom predmetu još uvek nije okončan. Zbog svega toga, predlagač traži da se utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom roku, te da se naloži postupajućem sudiji da ubrza postupak s tim što bi mu se odredio rok u kome je dužan da preduzme odgovarajuće procesne radnje kao i da se predlagaču dosudi trošak postupka u iznosu od 30.000,00 dinara.
Odlučujući o prigovoru na osnovu člana 7. st. 2, 9. i 10. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (''Službeni glasnik RS'' broj 40/2015), Vrhovni kasacioni sud je našao da je prigovor neosnovan.
Po sprovedenom ispitnom postupku, u kome je pribavljen izveštaj od sudije izvestioca, utvrđeno je da je postupak u ovom predmetu započet tužbom koja je podneta Višem sudu u Beogradu 01.03.2017. godine radi osporavanja očinstva, utvrđivanja očinstva i vršenja roditeljskog prava i da je predmet zaveden pod P2 16/17. Predlagač se javlja u svojstvu tužioca. Nakon dostavljanja tužbe tuženom na odgovor, te nakon prijema odgovora na tužbu i dostavljanja istog tužiocu, zakazano je pripremno ročište za 05.12.2017. godine koje je odloženo zbog bolesti sudije, a nakon toga su takođe odložena dva ročišta zbog nedostatka procesnih pretpostavki. Po sprovedenom postupku prvostepeni sud je 01.04.2019. godine doneo i objavio rešenje kojim se odbacuje tužba kao neblagovremena, a pismeni otpravak je dostavljen punomoćnicima stranaka 21.05.2019. godine. Protiv prvostepenog rešenja, tužilac (predlagač) je izjavio žalbu 29.05.2019. godine, punomoćnik tuženih je tražio troškove postupka, pa je o tom zahtevu odlučeno posebnim rešenjem koje je takođe ožalbeno od strane tužioca. Spisi predmeta su dostavljeni Apelacionom sudu u Beogradu 18.09.2019. godine koji je 03.10.2019. godine odlučio o žalbama i predmet nakon toga vratio prvostepenom sudu 23.09.2019. godine, a po reviziji punomoćnika tužioca predmet je dostavljen Vrhovnom kasacionom sudu i u isti primljen 24.02.2020. godine. Veće Vrhovnog kasacionog suda je o izjavljenoj reviziji odlučilo na sednici od 27.05.2020. godine.
Ustavom Republike Srbije u članu 32. stav 1. je propisano da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom ustanovljen sud pravično i u razumnom roku javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka a kao i optužbama protiv njega. Zakon o parničnom postupku u članu 10. stav 1. propisuje da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku, a Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u članu 4. propisuje da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonskih rokova za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluka.
Imajući u vidu pomenute odredbe Ustava i zakona, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju predlagaču nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, te da je otuda njegov prigovor neosnovan. Od podnošenja tužbe u konkretnom slučaju, kao inicijalnog akta 01.03.2017. godine pa do odlučivanja o izjavljenoj reviziji od strane Vrhovnog kasacionog suda 27.05.2020. godine, proteklo je nešto više od tri godine. U tom periodu, odlučivala su tri suda (odnosno sudovi u tri stepena postupanja) o tužbi, odnosno pravnim lekovima. U postupanju sudova nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka, a pojedina odlaganja ročišta u prvostepenom postupku su bila uzrokovana razlozima koji se ne mogu tretirati kao nepotrebno odugovlačenje jer su izazvani objektivnim okolnostima (bolest sudije, promena postupajućeg sudije i slično). Posebno treba imati u vidu da sve ove okolnosti nisu dovele do dugotrajnog postupka, tako da i kada se ima u vidu priroda spora proizilazi da je on okončan u razumnom roku. Posebno se mora istaći da je Vrhovni kasacioni sud po izjavljenoj reviziji efikasno postupio jer je od prijema revizije do odluke o istoj proteklo oko tri meseca u kom periodu je, što je opšte poznata okolnost bilo proglašeno i vanredno stanje koje trajalo skoro dva meseca.
Predlagaču nisu dosuđeni troškovi postupka u skladu sa članom 153. stav 1. ZPP u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, s obzirom da nije uspeo u postupku.
Sudija
Božidar Vujičić,s.r.
POUKA O PRAVNOM LEKU:
Protiv ovog rešenja predlagač ima pravo žalbe
Vrhovnom kasacionom sudu u roku od 8 dana od prijema istog.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić