Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. S obzirom da vrednost predmeta spora ne prelazi 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13273/2023
07.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Snežana Radovanović iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik advokat Radiša Jović iz ..., radi naplate novčanog potraživanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 181/23 od 02.03.2023. godine, na sednici održanoj 07.11.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 181/23 od 02.03.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, posebna revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 181/23 od 02.03.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji P 934/2021 od 04.11.2022. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca i ukinuto u celini rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Kuršumliji IIv 37/20 od 17.03.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor zastarelosti potraživanja. Stavom trećim izreke, naloženo je tužiocu da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 73.500,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 181/23 od 02.03.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. ZPP.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno je o tužbenom zahtevu tužioca za isplatu novčanog potraživanja na ime nenaplaćenih advokatskih usluga tako što je ocenjeno da je tužbeni zahtev tužioca neosnovan. O ovom pravu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, s obzirom na konkretno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Na osnovu iznetog je odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije, primenom člana člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da je nedozvoljena.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno o sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog zakona.
Tužbu radi naplate novčanog potraživanja tužilac je podneo 12.03.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 174.174,29 dinara.
Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kome se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 13817/2022: Odbačena revizija u sporu male vrednosti kao nedozvoljena
- Rev 15713/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 11810/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 15711/2022: Nedozvoljenost revizije advokata u sporu male vrednosti protiv javnog preduzeća
- Rev 1220/2025: Odbacivanje revizije Opštine Lebane u sporu male vrednosti
- Rev 8805/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti povodom duga za parking
- Rev 24461/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije