Odbacivanje revizije zbog male vrednosti predmeta spora
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog-protivtužioca u sporu radi predaje poseda i utvrđenja prava svojine. Vrednost spora od 100.000,00 dinara ne dostiže zakonski cenzus od 40.000 evra neophodan za dozvoljenost revizije u imovinskopravnim sporovima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1354/2025
06.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca - protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Bogdan Jovanović advokat iz ..., protiv tuženog - protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Marija Kovačević advokat iz ..., radi predaje poseda i utvrđenja sticanja prava svojine održajem, odlučujući o reviziji tuženog - protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1999/24 od 25.09.2024. godine, na sednici održanoj 06.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog - protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1999/24 od 25.09.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca - protivtuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1999/24 od 25.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog - protivtužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P 561/23 od 31.01.2024. godine kojom je usvojen tužbeni zahtev tužioca – protivtuženog od 10.05.2023. godine (stav prvi izreke) i obavezan tuženi - protivtužilac da tužiocu – protivtuženom preda u posed nepokretnost upisanu u list nepokretnosti br. .. k.o. ..., parcela br. .. – livada u površini od 76 ari 70 m2 (stav drugi izreke), odbijen protivtužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi – protivtužilac stekao pravo vlasništva po osnovu održaja na predmetnoj nepokretnosti, što je tužilac – protivtuženi dužan trpeti i na osnovu navedene presude u RGZ Služba za katastar nepokretnosti Sombor izvršiti upis prava vlasništva na ime tuženog – protivtužioca i naknaditi mu troškove parničnog postupka (stav treći izreke) i obavezan tuženi – protivtužilac da tužiocu – protivtuženom naknadi troškove parničnog postupka od 63.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate (stav četvrti izreke). Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi – protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na član 407. stav 1. tačka 4. ZPP. Tuženi se u reviziji ne poziva na član 404. ZPP niti iz sadržine revizije proizlazi da je izjavljena kao posebna revizija.
Tužilac – protivtuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Prema članu 410. stav 2. tačka 5. ZPP revizija je nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1 i 3), osim iz člana 404. ovog zakona.
Članom 410. stav 1. ZPP propisano je da će neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju odbaciti rešenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta, a članom 413. ZPP, da će neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju odbaciti Vrhovni sud rešenjem ako to, u granicama svojih ovlašćenja (član 410), nije učinio prvostepeni sud.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U ovoj pravnoj stvari tužilac je dana 10.05.2023. godine podneo tužbu protiv tuženog radi predaje u posed nepokretnosti, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 100.000,00 dinara. Tuženi je dana 13.06.2023. godine podneo protivtužbu sa zahtevom da se utvrdi da je on stekao pravo svojine na predmetnoj nepokretnosti po osnovu održaja i označio kao vrednost predmeta spora iznos od 100.000,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog – protivtužioca nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Tužiocu – protivtuženom ne pripadaju troškovi odgovora na reviziju, jer isti u smislu člana 154. ZPP nisu bili nužni za vođenje parnice, zbog čega je primenom člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 6660/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 993/2025: Odbacivanje posebne revizije u sporu oko međe i zauzeća zemljišta
- Rev 2118/2019: Odbacivanje revizije u sporu o sticanju svojine održajem
- Rev 7715/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu o uznemiravanju svojine i sticanju održajem
- Rev 2279/2025: Odbacivanje zahteva za preispitivanje presude i zaštitu zakonitosti zbog nenadležnosti
- Rev 943/2024: Nedozvoljenost revizije u imovinskopravnom sporu zbog vrednosti predmeta spora