Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za naknadu štete
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca u sporu za naknadu nematerijalne štete zbog navodnih lakih telesnih povreda. Kako činjenični navodi nisu dokazani u nižestepenim postupcima, ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13634/2024
02.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić, Marije Terzić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dalibor Manojlović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Velimir Lipovan, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 1224/22 od 07.02.2024. godine, u sednici održanoj 02.10.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE, odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 1224/22 od 07.02.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 1224/22 od 07.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kikindi P 45/22 od 23.05.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obavežu tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete solidarno isplati iznos od 300.000,00 dinara i to na ime pretrpljenog fizičkih bolova iznos od 150.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha iznos od 150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od presuđenja do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 94.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Gž 1224/22 od 07.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odluči na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, kao izuzetno dozvoljenoj.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite tužioca je naknada nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove za iznos od 150.000,00 dinara i pretrpljeni strah za iznos od 150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, zbog lake telesne povrede za koju je tvrdio da su mu naneli tuženi, što tokom postupka nije dokazano, usled čega je odbijen tužbeni zahtev. Pobijana odluka je doneta primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pogrešna primena materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ako zbog pogrešne primene materijalnog prava postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pitanja na koja se revizijom ukazuje nisu pitanja od opšteg interesa, niti pitanja koja su od značaja za ravnopravnost građana, a pošto odluka o tužbenom zahtevu u parnicama sa pravnim osnovom kao u ovoj parnici zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, sledi da ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 2. ZPP.
Iz tog razloga je Vrhovni sud odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe čl. 404. st. 2 ZPP- a.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužilac je podneo tužbu radi naknade nematerijalne štete 29.05.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 300.000,00 dinara, što je protivvrednost 2.542,00 evra na dan podnošenja tužbe, po srednjem kursu evra.
Kako je revizija izjavljena protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti ista nije dozvoljena, prema članu 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 14746/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu nematerijalne štete
- Rev 3727/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 17697/2022: Rešenje Vrhovnog suda: revizija u sporu male vrednosti nedozvoljena, bez obzira na preinačenje presude
- Rev 17535/2023: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 13895/2023: Dozvoljenost građanskopravne odgovornosti nezavisno od ishoda krivičnog postupka
- Rev 17673/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 393/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete zbog niske vrednosti