Primena ranijeg zakona kod zahteva za naknadu za stvarnu službenost

Kratak pregled

Revizija tužene je odbačena u sporu za naknadu zbog službenosti prolaska dalekovoda. Sud je zaključio da izmene Zakona o energetici iz 2024. godine ne utiču na postupke započete pre njihovog stupanja na snagu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13798/2025
29.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Nadežde Vidić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Ilić, advokat iz ..., protiv tužene „Elektrodistribucija Srbije“ d.o.o. Beograd, Ogranak Elektrodistribucija Leskovac, čiji je punomoćnik Milan Petrović, advokat iz ..., radi isplate naknade za stvarnu službenost, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 4176/24 od 24.03.2025. godine, u sednici održanoj 29.10.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 4176/24 od 24.03.2025. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 4176/24 od 24.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu, Sudska jedinica u Vlasotincu P 5014/23 od 23.07.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je precizirani tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade za uspostavljanje stvarne službenosti prolaskom dalekovoda jačine 35KV od TS 110/35/KV „Vlasotince“ – buduća TS 35/10 KV „Gornji orah“ – TS 35/10 „Sastav reka“, preko kat. parcele .. upisane u LN .. KO ..., u površin od 246m2 na kojoj je ustanovljena službenost, srazmerno vlasničkom udelu od 5/60 idealnih delova, isplati iznos od 1.742,40 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.07.2024. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 119.860,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 4176/24 od 24.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene, a presuda Osnovnog suda u Leskovcu, Sudska jedinica Vlasotince P 5014/23 od 23.07.2024. godine, u stavu prvom izreke, potvrđena. Stavom drugim izreke, preinačena je ista presuda u stavu drugom izreke u pogledu odluke o troškovima postupka tako što je tužena obavezana da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 50.060,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije osnovana.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene propisan je odredbana člana 404. stav 1. ZPP:

Predmet tražene pravne zaštite je naknada tužiocu za uspostavljenu stvarnu službenost prolaska dalekovoda preko katastarske parcele u njegovom suvlasništvu. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužioca usvojen doneta je primenom odredbe člana 218. stav 2. Zakona o energetici („Sl. glasnik RS“ br. 145/2014...40/2021) u vezi sa odredbom člana 49, 51. i 53. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, na osnovu nesporne činjenice da je preko parcele koja je u suvlasništvu tužioca uspostavljena stvarna službenost u korist tužene postavljanjem dalekovoda. Tužena posebnu reviziju zasniva na činjenici da je odredbom člana 106. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici („Sl. glasnik RS“ br. 94/2024 od 28.11.2024. godine), koji je stupio na snagu 01.01.2025. godine, ukinuta ranija odredba člana 218. stav 2. Zakona o energetici kojim je bilo propisano da se danom izgradnje elektroenergetskog voda uspostavlja zaštitni pojas i zasniva službenost prolaska elektroenergetskog voda u širini zaštitnog pojasa, a da je odredbom člana 218. stav 3. tog zakona izričito propisano da je operator prenosnog sistema dužnik naknade za rešavanje imovinskih odnosa sa vlasnicima nepokretnosti zbog prostiranja provodnika dalekovoda preko njihovih nepokretnosti, što je drugo pravno lice, PD „Elektromreža Srbije“ a.d. Beograd. Međutim, donošenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici nije od uticaja na ovu parnicu, jer je ona započeta tužbom podnetom pre stupanja na snagu tog zakona (25.09.2023. godine), prelaznim i završnim odredbama Zakona o energetici („Sl. glasnik SR“ br. 145/2014...94/2024) propisano je u odredbi člana 392. Zakona, da postupci koji su započeti pre stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se po propisima po kojima su započeti. Bitna povreda na koju revident u posebnoj reviziji ukazuje takođe nije od uticaja, jer nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa odredbom člana 468. stav 1. i 479. stav 6. ZPP i ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. istog zakona, propisano je da protiv odluke drugotepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade u novcu za stvarnu službenost tužilac je podneo 25.09.2023. godine a vrednost predmeta spora je 1.242,40 dinara.

Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da protiv odluke drugostepenog suda u ovoj vrsti spora, revizija nije dozvoljena, u smislu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.