Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu nematerijalne štete
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a vrednost spora od 200.000,00 dinara ne prelazi cenzus, što spor čini sporom male vrednosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14746/2023
16.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marina Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene „Banka Poštanska štedionica“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1945/22 od 22.02.2023. godine, u sednici održanoj 16.10.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE, odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1945/22 od 22.02.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1945/22 od 22.02.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P 2603/21 od 07.07.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti plati 200.000,00 dinara sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 86.700,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1945/22 od 22.02.2023. godine žalba tužene je usvojena, pa je prvostepena presuda preinačena, tako što je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, sa kamatom i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka sa kamatom, a tužilac obavezan da tuženoj na ime troškova prvostepenog postupka plati 65.400,00 dinara. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odluči na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, kao izuzetno dozvoljenoj.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 87/18), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete tužiocu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, a pobijanom presudom je preinačena prvostepena presuda, tako što je tužbeni zahtev tužioca u celini odbijen kao neosnovan. Pobijana odluka je doneta primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pogrešna primena materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ako zbog pogrešne primene materijalnog prava postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pitanja na koja se revizijom ukazuje nisu pitanja od opšteg interesa, niti pitanja koja su od značaja za ravnopravnost građana, a pošto odluka o tužbenom zahtevu u parnicama sa pravnim osnovom kao u ovoj parnici zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, sledi da ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 2. ZPP.
Iz tog razloga je Vrhovni sud odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe čl. 404. st. 2 ZPP- a.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužilac je podneo tužbu radi naknade štete 14.12.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 200.000,00 dinara.
Kako je revizija izjavljena protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti ista nije dozvoljena, prema članu 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 6078/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 28500/2023: Nedozvoljenost revizije u imovinskopravnom sporu čija vrednost ne prelazi 40.000 evra
- Rev 15921/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 22295/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 4923/2024: Odbijanje posebne i redovne revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Rev 30807/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 4492/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti iako je presuda preinačena