Odbijanje revizije oca u sporu za povećanje izdržavanja maloletnog deteta

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tuženog oca protiv presude kojom je povećan iznos izdržavanja za maloletnu tužilju. Sud je potvrdio pravilnu primenu materijalnog prava, smatrajući da je iznos od 10.000 dinara usklađen sa potrebama deteta i mogućnostima roditelja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1516/2021
08.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje mal. AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji su punomoćnici Radoslav i Bojan Tadić, advokati iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 500/20 od 22.12.2020. godine, u sednici održanoj 08.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 500/20 od 22.12.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici P2 534/2018 od 14.10.2020. godine, prvim stavom izreke, odlučeno je da se menja presuda Osnovnog suda u Loznici P2 469/16 od 03.03.2017. godine, ispravljena rešenjem istog suda P2 469/16 od 14.03.2017. godine, u stavu trećem izreke presude i obavezan je tuženi da na ime izdržavanja mal. tužilje plaća iznos od 12.000,00 dinara mesečno počev od 24.12.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, svakog 05. u mesecu za predstojeći mesec, sa kamatom po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati počev od dana dospelosti svakog mesečnog obroka pa do konačne isplate, s tim što će dospele, a neisplaćene iznose platiti odjednom, sve na račun zakonskog zastupnika mal. tužilje, majke BB, na račun bliže označen u ovom stavu izreke. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da mal. tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate, dok je zahtev mal. tužilje preko dosuđenog, do traženog iznosa od 78.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od pravnosnažnosti presude, do konačne isplate odbijen.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 500/20 od 22.12.2020. godine, žalba tuženog je delimično usvojena, delimično odbijena i prvostepena presuda preinačena, tako što je odbijen tužbeni zahtev u delu kojim je izmenjena visina obaveze izdržavanja mal. tužilje od strane tuženog, preko iznosa od 10.000,00 dinara do iznosa od 12.000,00 dinara, dosuđenog prvostepenom presudom, sa pripadajućom kamatom na tu razliku, a u preostalom delu potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje druge bitne povrede postupka koje bi bile od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Loznici P2 469/16 od 03.03.2017. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P2 469/16 od 14.03.2017. godine, mal. tužilja, rođena ...2006. godine poverena je na samostalno vršenje roditeljskog prava majci BB, a tuženi, otac mal. tužilje obavezan je da na ime izdržavanja mal. tužilje plaća iznos od 2.000,00 dinara mesečno počev od 01.03.2017. godine pa ubuduće, dok obaveza po zakonu bude trajala ili dok se odlukom ne izmeni. Obaveza izdržavanja utvrđena je na osnovu sporazuma BB i tuženog. Mal. tužilja ima 14 godina, pohađa 8. razred osnovne škole, živi zajedno sa majkom, njenim drugim suprugom i njihovim zajedničkim maloletnim detetom u ..., u iznajmljenom stanu za koji mesečno plaćaju stanarinu 100 evra, a režijske troškove oko 20.000,00 dinara. Mesečne potrebe mal. tužilje za ishranu, higijenu, odeću, obuću, obrazovanje i vannastavne aktivnosti povećane su u odnosu na prethodnu odluku i ukupno iznose 29.000,00 dinara. Majka mal. tužilje radi u ... i ostvaruje mesečnu zaradu oko 30.000,00 dinara, nema drugih izvora prihoda, poseduje posebnu imovinu u ..., od koje ne ostvaruje prihode. Tuženi ima 53 godine, nezaposlen je, ali se bavi preradom ... i ..., nema izdataka za stanovanje, niti ima zakonsku obavezu da izdržava druga lica. Tuženi nije prijavljen kao nezaposleno lice na evidenciji privremeno nezaposlenih lica Filijale ..., niti je primalac penzije i nema upisane nepokretnosti na području Opštine ... .

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da su se stekli uslovi za izmenu ranije odluke o visini doprinosa za izdržavanje mal. tužilje sa iznosa od 2.000,00 dinara na iznos od 12.000,00 dinara mesečno. Drugostepeni sud je, imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, preinačio prvostepenu presudu u delu kojim je izmenjena obaveza tuženog utvrđena ranijom presudom, i obavezao tuženog da mal.tužilji na ime izdržavanja mesečno plaća iznos od 10.000,00 dinara.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo, i to odredbe člana 160. do 164. Porodičnog zakona, kada je odlučio da je tuženi u obavezi da izdržavanju mal.tužilje doprinosi sa iznosom od 10.000,00 dinara mesečno.

Odredbe člana 160. Porodičnog zakona propisuju kriterijume određivanja izdržavanja. Odredbom člana 160. stav 1. Porodičnog zakona, propisano je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. U drugom stavu ovog člana, je propisano da potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. U trećem stavu istog člana je propisano da mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. U četvrtom stavu ovog člana je propisano da minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu za hranjenike, odnosno za lica na porodičnom smeštaju, periodično utvrđuje Ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom.

Odredbe člana 162. Porodičnog zakona propisuju visinu izdržavanja. Odredbom člana 162. stav 3. Porodičnog zakona propisano je da ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja. Odredbom člana 164. Porodičnog zakona, propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Po oceni revizijskog suda, prilikom odlučivanja o zahtevu mal.tužilje za izmenu visine izdržavanja, pobijanom odlukom pravilno su ocenjene sve relevantne okolnosti, i to potrebe maloletne tužilje prema njenom uzrastu, usaglašene zahtevima i uslovima sredine u kojoj živi u vreme donošenja nižestepenih odluka, koje su se povećale u odnosu na raniju odluku, kao i materijalne i porodične prilike oba roditelja, i u sklopu navedenog njihove mogućnosti da doprinose izdržavanju mal.tužilje. Naime, suprotno revizijskim navodima drugostepeni sud je cenio mogućnosti tuženog, kao dužnika izdržavanja utvrđene u skladu sa članom 160. stav 3. Porodičnog zakona, imajući u vidu da je tuženi zdrav i radno sposoban, da ne boluje od bolesti koje bi uticale na njegovu radnu sposobnost, te da je u mogućnosti da izdržavanju mal.tužilje doprinosi iznosom dosuđenim drugostepenom odlukom. Kod navedenog navodi revizije tuženog kojima se ukazuje da je određeni novčani iznos previsoko odmeren, odnosno da ne odgovara okolnostima koje se pre svega tiču mogućnosti tuženog, kao dužnika izdržavanja, ocenjeni su kao neosnovani.

Ostalim revizijskim navodima tuženog se ukazuje na utvrđeno činjenično stanje i isti ne mogu biti dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP, ni sa izuzetkom da se u smislu člana 403. stav 2. ovog zakona radi o reviziji izjavljenoj u porodičnom sporu za izdržavanje.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP doneo odluku kao u izreci presude.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.