Nedozvoljenost revizije u imovinskom sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Spor o naknadi za stvarnu službenost, čija je vrednost 17.430,00 dinara, predstavlja spor male vrednosti u kojem revizija, prema Zakonu o parničnom postupku, nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15197/2024
28.08.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Igor Prokopović, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektromreža Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Srboljub Stefanović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1936/23 od 23.04.2023. godine, u sednici održanoj 28.08.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1936/23 od 23.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1936/23 od 23.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 11230/2020 od 31.03.2023. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužba u delu kojim je zahtevano utvrđenje postojanja prava stvarne službenosti na poslužnom dobru koje je u svojini tužilje, nepokretnosti kp. br. .../... upisane u listu nepokretnosti broj ... KO ..., u korist tuženog kao vlasnika povlasnog dobra, povučena. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužilji na ime naknade za uspostavljenu zakonsku stvarnu službenost prelaska dalekovoda jačine 400 KV br. 460 TS Niš 2 - TS Leskovac 2, koji je u vlasništvu tuženog, na kp. br. .../... upisanoj u list nepokretnosti broj ... KO ..., koja je u vlasništvu tužilje u površini od 1162 m2, u označenim merama i granicama, isplati 17.430,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 31.03.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji nadoknadi parnične troškove od 92.737,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnih troškova od presuđenja do izvršnosti presude.
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 1936/23 od 23.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena u stavovima drugom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite je obavezivanje tuženog na isplatu naknade zbog konstituisanog prava zakonske stvarne službenosti, provođenjem preko katastarske parcele tužilje nadzemnih električnih vodova dalekovoda u korist tužene, na osnovu odredbe člana 53. stav 3. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Odluke nižestepenih sudova o obavezi tuženog da tužilji isplati naknadu i o pitanju zastarelosti prava na tu naknadu, doneta je u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda usvojenim na sednici Građanskog odeljenja održanoj 23.01.2017. godine o pravnoj prirodi naknade zbog prolaska kabla eleketrične energije vazdušnim putem i o zastarelosti te naknade. Po ovom pravnom stavu pravilno je kao dan početka računanja roka zastarelosti uzet dan kada je na osnovu odluke nadležnog upravnog organa elektromreža stavljena u funkciju.
Iz izloženih razloga, pošto nema pravnih pitanja koja bi nalagala potrebu odlučivanja o izjavljenoj reviziji kao o posebnoj, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrednosti oni u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 476. stav 2. tog zakona propisano je da ako tužilac do zaključenja glavne rasprave koja se vodi u skladu sa odredbama tog zakona o opštem parničnom postupku smanji tužbeni zahtev tako da više ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije, dalji postupak sprovešće se u skladu sa odredbama tog zakona o sporovima male vrednosti.
Tužba je podneta 08.12.2020. godine, podneskom od 14.12.2022. godine tužbeni zahtev je smanjen i tražena isplata glavnice od 17.430,00 dinara, i postupak je sproveden po pravilima o sporovima male vrednosti.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, pa je odluka u stavu drugom izreke doneta primenom člana 413. tog zakona.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković