Deoba zajedničke imovine supružnika u odnosu na imovinu privrednog društva

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužilje, potvrđujući da supružnik osnivača privrednog društva ne može imati stvarnopravni zahtev na imovini tog društva. Imovina društva je odvojena od imovine osnivača, a zahtev se može odnositi samo na udeo u osnivačkom ulogu.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1549/2021
22.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Nešovanović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Stanislav Ivkov, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5853/17 od 07.08.2019. godine, u sednici održanoj dana 22.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje AA iz ..., izjavljena protiv preinačujućeg dela presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5853/17 od 07.08.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 9623/13 od 10.03.2017. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se usvaja tužbeni zahtev i utvrđuje da tužilja ima pravo svojine po osnovu sticanja u toku trajanja bračne zajednice sa tuženim na ½ i to: prava svojine i drugih prava koje ima u ulozima ili su stečena poslovanjem Preduzeća za proizvodnju, trgovinu i usluge „VV“ d.o.o. iz ...., ulica ... broj ..., registrovano u registru privrednih subjekata kod Agencije za privredne registre broj BD... od 11.07.2005. godine, sa pravom upisa na ½ udela i to: osnovnog kapitala upisanog u Registar privrednog društva „VV“ d.o.o., zemljište kp br. .../... površine 25 ari, K.O. ...; zemljište kp br. .../... idealni deo od 3000/5661 u površini od 56,61 m2 K.O. ... upisane u ZKUL ...; zemljište kp br. .../... i to idelani deo od 500/5661 površine od 5 ari; zemljište na kp br. .../... njiva površine 12,81 ar K.O. ...; zemljitše na kp br. .../... u idealnim delovima 1200/7500 njiva K.O. ..., upisane u ZKUL ...; zgrada, skladišnji objekat spratnosti PO+PR u ulici ... bb u .... na kp br. .../... i .../... K.O. ..., sa trafo stanicom i pravom korišćenja 210kw električne energije, sa pripadajućom infrastrukturom; oprema koja se nalazi u preduzeću „VV“ d.o.o. po popisnim listama na dan 31.12.2005. godine; zemljište na kp br. .../... njiva K.O. ..., kupljena na ime tuženog ugovorom o kupoprodaji Ov. br. .../... od 17.04.1998. godine, overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu, kp br. .../... njiva u površini od 812 m2 K.O. ..., kupljena na ime tuženog po ugovoru o kupoprodaji Ov. br. .../..., overenim pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu, što je tuženi dužan trpeti i priznati i dozvoliti upis suvlasništva tužilje na navedenoj imovini u registru privrednih društava i u listu nepokretnosti. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove tog postupka u iznosu od 361.800,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 5853/17 od 07.08.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 9623/13 od 10.03.2017. godine, u delu stava prvog izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud utvrdi da ona ima pravo svojine po osnovu sticanja u toku bračne zajednice sa tuženim na ½ idealnih delova i to: prava svojine i drugih prava koja ima u ulozima ili su stečena poslovanjem u Preduzeću za proizvodnju, trgovinu i usluge „VV“ d.o.o. iz ..., ulica ... broj ..., registrovano u registru privrednog subjekta kod Agencije za privredne registre pod brojem BD... od 11.07.2005. godine sa pravom upisa prava na ½ udela osnovnog kapittala upisanog u Registar privrednog društva „VV“ d.o.o., zemljište kp br. .../... površine 25 ari, K.O. ... zemljište kp br. .../... i to idealni deo od 3000/5661 u površini od 56,61 m2 K.O. ... upisane u ZKUL ...; zemljište na kp br. .../... i to idelani deo od 500/5661 površine od 5 ari; zemljište na kp br. .../... njiva površine 12,81 ar K.O. ...; zemljište na kp br. .../... u idealnim delovima 1200/7500, njiva K.O. ..., upisane u ZKUL ...; zgrada, skladišnji objekat spratnosti PO+PR ulica ... bb u ... na kp br. .../... i .../... K.O. ..., sa trafo stanicom i pravom korišćenja 210kw električne energije, sa pripadajućom infrastrukturom; opremi koja se nalazi u Preduzeću „VV“ d.o.o. po popisnim listama na dan 31.12.2005. godine. Stavom drugim izreke, odlučeno je da se u preostalom delu stava prvog izreke presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 9623/13 od 10.03.2017. godine potvrđuje, a žalba tuženog odbija kao neosnovana. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 9623/13 od 10.03.2017. godine, tako što je tuženi obavezan da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 236.250,00 dinara.

Protiv preinačujućeg dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je sudu dostavio odgovor na reviziju tužilje.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pravnosnažnu presudu, u pobijanom delu, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...18/20) i utvrdio da je revizija tužilje neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni povreda iz stava 1. tog člana Zakona, pred drugostepenim sudom, koja bi mogla da utiče na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su u braku bile od 1973. godine, kada su se venčali, pa do 2008. godine, kada je njihov brak razveden pravnosnažnom presudom Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P 351/08 od 12.05.2008. godine. U periodu od 1975. do 2002. godine, tužilja je bila zaposlena u preduzeću „....“ kao ..., dok je tuženi, zajedno sa trećim licem, GG, osnovao Preduzeće „VV“ d.o.o., 1992. godine. Ugovorom o istupanju osnivača i ustupanju osnivačkog udela zaključenog dana 23.09.1997. godine između GG i tuženog, iz tog Preduzeća je istupio osnivač GG koji je sva svoja osnivačka prava, obaveze i odgovornosti koje proističu iz akta o osnivanju, besteretno ustupio tuženom, kao osnivaču. Kao osnivač Preduzeća „VV“ d.o.o., tuženi je kod Agencije za privredne registre upisan sa 100% udela. Katastarske parcele i to: br. .../... površine 25 ari K.O. ...; .../... u idelanom delu od 3000/5661 u površini od 56,61 m2 K.O. ... upisane u ZKUL ...; .../..., idealni udeo od 500/5661 površine 5 ari; .../... njiva površine 12,81 ari K.O. ...; .../... u idealnom delu od 1200/7500 njiva K.O. ..., upisana u ZKUL ... i zgrada bb u ulici ... na kp br. .../... K.O. ... upisane su kao vlasništvo Preduzeća „VV“.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud pravilno preinačio prvostepenu presudu, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojom je tražila da se utvrdi da ima pravo svojine, po osnovu sticanja tokom trajanja bračne zajednice sa tuženim, na ½ imovine Preduzeća „VV“ d.o.o. ....

Odredbom člana 171. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da imovina koju su supružnici stekli radom u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu.

U konkretnom slučaju tužilja nema mogućnost isticanja stvarno-pravnog zahteva u odnosu na imovinu preduzeća, već može da ima samo obligacioni zahtev prema bivšem supružniku, srazmerno svom učešću u sticanju imovine koja je uneta u imovinu privrednog društva, a to nije predmet ovog spora. Imovina privrednog društva ili društva čiji je osnivač tuženi je odvojena od njegove imovine, kao osnivača. Vlasnička i upravljačka prava na osnivačkom ulogu pripadaju registrovanom osnivaču društva sa ograničenom odgovornošću, a tužilja to nije. Eventualno zajednički stečena imovina supružnika uneta u privredno društvo, kao osnivački ulog jednog supružnika (tuženog), postala je imovina, odnosno vlasništvo privrednog društva tako što su upisom osnivača preduzeća u registar privrednih subjekata realizovana pravna dejstva osnivačkog akta po kome je izvršen unos imovine, kao osnivačkog uloga preduzeća. Zbog toga, u odnosu na imovinu preduzeća, nema mesta primeni citirane odredbe člana 171. stav 1. Porodičnog zakona, na kojoj odredbi tužilja zasniva svoj tužbeni zahtev u odnosu na koji je drugostepeni sud, pobijanom presudom, pravilno preinačio odluku prvostepenog suda.

Navodima revizije tužilje o tome da je ona bila u braku sa tuženim kada je osnovana firma u koju je tuženi, kao osnivački ulog, uložio njihovu zajedničku imovinu, ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane presude. Zajednički stečena imovina supružnika koja je uneta u privredno društvo kao osnivački ulog jednog supružnika, postala je imovina privrednog društva, a ta imovina je odvojena od imovine osnivača. Tužilja je u ovoj parnici istakla stvarno-pravni zahtev u odnosu na imovinu preduzeća, koji je neosnovan pošto ona prema bivšem supružniku ima mogućnost isticanja samo obligaciono pravnog zahteva u odnosu na imovinu koju je on uneo kao osnivački ulog preduzeća, a srazmerno svom učešću u sticanju te imovine. Zbog toga se navodima njene revizije neosnovano pobija pravilnost primene materijalnog prava.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao izreci, doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.