Odbijena revizija za utvrđenje svojine na zemljištu nakon rušenja objekta
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio reviziju tužioca u delu kojim je drugostepeni sud preinačio presudu, a odbacio je u delu potvrđujuće odluke. Utvrđeno je da sa prestankom postojanja objekta prestaje i osnov za sticanje svojine na zemljištu ispod i oko njega.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15714/2023
17.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Ilije Zindovića, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Dragan Veličković, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, oboje iz ..., GG iz ... i DD iz sela ..., Opština ..., čiji je zajednički punomoćnik Predrag Stanojević, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2720/21 od 14.06.2022. godine, u sednici održanoj 17.07.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2720/21 od 14.06.2022. godine u preinačujućem delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P 244/21 od 19.07.2021. godine u stavovima drugom, trećem, četvrtom i petom izreke.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2720/21 od 14.06.2022. godine u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P 244/21 od 19.07.2021. godine u stavu prvom izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 244/21 od 19.07.2021. godine, ispravljenom rešenjem istog suda od 20.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca te se utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti zaključen 21.08.2017. godine između BB, VV i GG, kao prodavaca i DD, sa druge strane, solemnizovan (potvrđen) od strane javnog beležnika Nenada Manića iz ... pod Opu – I 72-2017 od 21.08.2017. godine ništav i isti ne proizvodi pravno dejstvo, te da presuda služi kao osnov promene kod službe koja vodi evidenciju o nepokretnosti radi vraćanja na stanje pre zaključenja ništavog ugovora. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da tužilac ima pravo svojine na delu katastarske parcele br. kp. .. potes ..., zemljište pod zgradom – objektom u preostalom delu od ½ u površini od 47m² tako da sa njegovim delom od druge polovine čini ukupnu površinu od 94m² tj. udeo 1/1, kao i na delu kp. .. potes „...“, zemljište pod zgradom – objektom u preostalom delu od ½ u površini od 36,50m² tako da sa njegovim udelom i od druge polovine čini ukupnu površinu od 73m², tj. udeo od 1/1, obe parcele upisane u ln. br. .. KO ... te se nalaže tuženima da tužiocu priznaju pravo svojine i dozvole uknjižbu kod nadležne službe koja vodi evidenciju nepokretnosti nakon pravnosnažnosti presude, koja će služiti kao osnov za to. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da tužilac ima pravo svojine na delu kp. .. potes ... upisana u ln. br. .. za KO ..., na zemljištu koje služi u redovnoj upotrebi porodične stambene zgrade i drugih objekata vlasništvo tužioca i to za pristupni put prema objektu broj 1 i zemljištu potrebnom za njegovu upotrebu na kp. br. .. prikazanu na skici veštačenja pod rednim broje 1 koji ima površinu 19m² u merama i granicama bliže datim u izreci prvostepene presude, na zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu objekta br. 2 površine 107m² u bliže datim merama i granicama, pa je naloženo tuženima da tužiocu priznaju pravo svojine i dozvole uknjižbu kod nadležne službe koja vodi evidenciju nepokretnosti nakon pravnosnažnosti presude koja će služiti kao osnov za to, prema skici veštačenja od 23.08.2019. godine datoj od strane veštaka geodetske struke „Geoprizma“ OD Bujanovac. Stavom četvrtim izreke, utvrđeno je da tužilac ima pravo svojine na delu kp. .. potes ..., upisana u ln. br. .. KO ... na zemljištu koje služi redovnoj upotrebi porodične stambene zgrade i drugih objekata u vlasništvu tužioca i to: na zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu objekta broj 1 na kp. br. .. prikazano na skici veštačenja pod rednim brojem 3 površine 50m² u merama i granicama a prema pristupnom putu objekta broj 3 zemljištu potrebnom za njegovu redovnu upotrebu na kp. .. prikazano na skici veštačenja pod rednim brojem 4, površine 55m² u bliže datim merama i granicama na zemljištu za redovnu upotrebu objekta broj 3 na kp. .. prikazano na skici veštačenja pod rednim brojem 5 površine 49m² u bliže datim merama i granicama na zemljištu potrebnim za redovnu upotrebu objekta br. 2 na kp. .. prikazanu na skici veštačenja pod rednim brojem 6 površine 69m² u bliže datim merama i granicama te je naloženo tuženima da priznaju pravo svojine tužiocu i dozvole uknjižbu kod nadležne službe koja vodi evidenciju nepokretnosti nakon pravnosnažnosti presude koja će služiti kao osnov za to. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka od 189.400,00 dinara. Rešenjem o ispravci istog suda od 20.10.2021. godine prvostepena presuda je ispravljena u stavu prvom izreke tako što je umesto reči „odbija se tužbeni zahtev tužioca, ali utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo“ upisuju reči „odbija se tužbeni zahtev tužioca AA iz s. ... da se utvrdi da je ugovor o nepokretnosti ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo“.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2720/21 od 14.06.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P 244/21 od 19.07.2021. godine u stavu prvom izreke sa rešenjem o ispravci istog suda od 20.10.2021. godine, dok je ista presuda preinačena u stavovima drugom, trećem, četvrtom i petom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine i to u celosti. Obavezan je tužilac da tuženima isplati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 222.900,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju docnje počev od izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava iz člana 407. stav 1. tačka 4. ZPP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ispitujući pobijanu presudu u potvrđujućem delu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.
Revizija nije dozvoljena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je suvlasnik sa delom od ½ na kat. parc. .. i .. obe KO ... dok su tuženi BB, VV i GG pre zaključenja spornog ugovora bili suvlasnici istih parcela sa idealnim udelom od po 1/6. Tuženi BB, VV i GG su kao prodavci zaključili ugovor o kupoprodaji nepokretnosti sa tuženom DD kao kupcem. Ugovor je overen kod javnog beležnika Nenada Manića iz ... pod Opu 72-2017 dana 21.08.2017. godine. Prethodno je tužena DD isplatila prodavcima kupoprodajnu cenu i to 2011. godine kojom prilikom je zaključen ugovor o poklonu istih suvlasničkih udela pomenutih nepokretnosti ali je utvrđeno da je taj ugovor o poklonu ništav pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 837/15 od 08.06.2016. godine. Tužilac je upisan kao vlasnik s udelom 1/1 na porodičnoj stambenoj zgradi broj .. i kao vlasnik pomoćne zgrade sa udelom od 1/1 na kp. .. obe KO ... . Tužilac kao suvlasnik nije bio zainteresovan da se koristi svojim pravom preče kupovine i nije se pojavio kao kupac suvlasničkih udela tuženih BB, VV i GG. Po predlogu tužene DD pokrenut je vanparnični postupak protiv ovde tužioca kao protivnika predlagača i u tom postupku doneto je pravnosnažno rešenje R 49/12 od 13.10.2013. godine kojim je izvršena fizička deoba. Utvrđene su mere i granice spornih parcela koje će pripasti u svojinu tužiocu i tuženoj DD sve prema nalazu i mišljenju veštaka geometra u tom postupku. Na osnovu nalaza i mišljenja veštaka geometra od 02.09.2019. godine i dopunom od 03.02.2020. godine utvrđene su mere i granice putnog prostora koji služi za prilazak objektima i zemljišta koje je potrebno za redovnu upotrebu objekata tužioca na ovim parcelama. Istim nalazom je konstatovano da je porušena porodična stambena zgrada koja se nalazila na kat. parc. .. KO ... .
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev tužioca za utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji od 21.08.2017. godine neosnovan jer mu nije povređeno pravo preče kupovine. Tužilac prilikom utuženja nije deponovao potrebni iznos radi ostvarenja svog prava a osim toga ugovor nije protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima te da nisu bili ispunjeni uslovi za utvrđivanje ništavosti ugovora propisanih odredbom člana 103. ZOO. Utvrđeno je i da tužilac ima pravo svojine na zemljištu koje služi kao prilazni put do njegovih objekata kao i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu istih.
U odnosu na preostali deo tužbenog zahteva prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev osnovan, a ovo iz razloga što je tužilac uknjižen kao suvlasnik parcela na ½, a uknjižen je i kao vlasnik objekata te da stoga ima pravo da mu se utvrdi da je vlasnik zemljišta koje se nalazi ispod objekata kao i zemljišta koje je neophodno potrebno za korišćenje istih i zemljišta koje je potrebno kao prilazni put.
Drugostepeni sud nije u svemu prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda. Ocenio je da je pravilno prvostepeni sud postupio kada je odbio tužbeni zahtev tužioca u pogledu zahteva za utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji jer je pravilno zaključeno da tužilac nije prilikom podnošenja tužbe deponovao potrebna sredstva kao iznos kupoprodajne cene što ukazuje na okolnost da nije bio zainteresovan za kupovinu parcele, te da se stoga ne može pozivati na ništavost ugovora zbog povrede prava preče kupovine.
U pogledu usvajajućeg dela tužbenog zahteva, drugostepeni sud nalazi da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo. Ovo iz razloga što je u toku postupka utvrđeno da je na kat. parceli .., koju koristi tužena, porušen objekat koji je ranije postojao. U odnosu na kat. parc. .., gde se nalaze objekti tužioca a na koju parcelu tužilac ima mogućnost prilaza iz ulice, nije neophodno utvrđivati pravo svojine na zemljištu ispod objekta koje je neophodno potrebno za korišćenje objekata kao i za prilazni put. Ovo iz razloga što je tužilac upisan kao suvlasnik te parcele kao i objekata. Pri tome je od posebnog značaja činjenica da je rešenjem Osnovnog suda u Vranju, Sudska jedinica u Bujanovcu R1 49/2012 od 03.10.2013. godine izvršena deoba parcela, tako da je po tom rešenju koje je pravnosnažno tuženoj pripao deo kat. parc. .. u merama i granicama koje drži na licu mesta a koji deo je tužena nakon kupovine od strane ostalih tuženih ogradila, dok je tužiocu pripao deo kat. parc. .. u određenim merama i granicama. Naznačeno rešenje je još uvek validno, proizvodi pravno dejstvo i iz toga proizlazi da je između tužioca i tužene praktično izvršena faktička deoba zemljišta. Tuženoj je pripao kat. parc. .. a tužiocu kat. parc. .. KO ... . Na kat. parc. .. KO ... više ne postoji objekat pa nema ni osnova utvrđivati da vlasnik objekta ima pravo svojine na zemljištu ispod objekta kao i pravo nužnog korišćenja zemljišta okolo objekta i pristupnog puta. Naznačena prava vezuju se za vlasništvo na objektu, a kako objekat kao stvar više ne postoji, to nema osnova za potraživanje prava koja sleduju uz taj objekat tj. pravo svojine na zemljištu po naznačenim osnovama. Stoga je preinačio prvostepenu presudu u tom delu i tužbeni zahtev odbio kao neosnovan.
Po oceni Vrhovnog suda, od strane drugostepenog suda u preinačujućem delu, pravilno je primenjeno materijalno pravo.
Naime, evidentno je da je tužilac bio vlasnik objekta koji se nalazio na sada kat. parc. .. . Međutim, još u toku postupka utvrđeno je da predmetni objekat ne postoji tj. isti je srušen. Pravo svojine na zemljištu ispod objekta, pravo svojine na zemljištu koje je neophodno potrebno za korišćenje objekta i pravo na pristupni put proizlazi iz prava svojine na objektu. Kako je utvrđeno da objekat više ne postoji, to je time otpao i pravni osnov da tužilac može tražiti utvrđivanje prava svojine na predmetnom zemljištu vezano za napred opisani objekat. U pogledu ostalog zahteva tužioca pravilno je drugostepeni sud ocenio da je praktično izvršena deoba nepokretnosti – parcela što je učinjeno rešenjem Osnovnog suda u Vranju – Sudska jedinica u Bujanovcu R1 49/2012 od 03.10.2013. godine. Po tom rešenju tuženoj DD je pripala kat. parc. .. dok je tužiocu pripala kat. parc. .. . Naznačeno rešenje je pravnosnažno isto proizvodi pravno dejstvo. Na kat. parc. .. nalaze se objekti koji su u vlasništvu tužioca pa s obzirom da je isti i vlasnik te parcele to je pravilno zaključeno od strane drugostepenog suda da tužilac nema ni pravni interes za utvrđivanje prava svojine i stoga se navodi revizije tužioca u tom delu ne mogu prihvatiti kao osnovani.
Imajući u vidu napred izneto, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP vezano za potvrđujući deo drugostepene presude i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 04.12.2017. godine. Vrednost predmeta spora opredeljena je na iznos od 20.000,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija u tom delu nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
dr Ilija Zindović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 13224/2022: Presuda Vrhovnog suda o utvrđenju svojine po osnovu građenja na tuđem zemljištu
- Gž 3285/2023: Odbijanje zahteva za sticanje svojine građenjem na tuđem zemljištu nesavesnom graditelju
- Gž 443/2023: Odgovornost države za štetu nastalu greškom katastra prilikom upisa prava svojine
- Gž 3694/2022: Sticanje svojine građenjem na suvlasničkom zemljištu uz saglasnost drugog suvlasnika
- Gž 1427/2023: Sticanje prava svojine na poljoprivrednom zemljištu putem vanrednog održaja
- Rev 15039/2023: Revizija tuženog odbijena u delu; zauzeće dela parcele utvrđeno
- Gž 4072/2023: Ništavost usmenog ugovora o kupoprodaji nepokretnosti i predaja u posed