Nedozvoljenost revizije u sporovima male vrednosti uprkos preinačenju presude
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog kao nedozvoljenu. Iako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu, radi se o sporu male vrednosti, u kome je revizija, prema posebnim odredbama Zakona o parničnom postupku, izričito isključena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16045/2022
11.07.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svih iz ..., koje zastupa Aleksandar Miletić advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Mediana“ Niš, koga zastupa Miloš Stevanović advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 1981/20 od 15.03.2022. godine, na sednici veća održanoj 11.07.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 1981/20 od 15.03.2022. godine.
Odbija se zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 1981/20 od 15.03.2022. godine preinačena je presuda Osnovnog suda u Nišu P 6329/18 od 10.07.2020. godine, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužilaca i obavezan tuženi da im isplati 118.346,00 dinara na ime naknade materijalne štete u vidu izmakle koristi zbog nekorišćenja u 2016. godini k.p. 18160 i 18163 upisanih u l.n. 2611 k.o. ..., u ukupnoj površini od 86,76 ari, čiji su tužioci suvlasnici sa udelom od 1/2, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i naknadi im troškove parničnog postupka od 166.333,84 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.
Tužioci su odgovorili na reviziju.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13- US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23 – u daljem tekstu: ZPP), kojim je propisano da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3), osim iz člana 404. ovog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (član 403. stav 1. ZPP), pri čemu je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka (član 403. stav 2. tačka 2. ZPP).
Međutim, za sporove male vrednosti je propisan poseban postupak (čl. 467. do 479. u glavi XXXIII ZPP), tako da ako u odredbama te glave nije drugačije propisano, u postupku u sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona (član 467). Sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1. ZPP), i u takvim sporovima revizija protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena (479. stav 6. ZPP).
U konkretnom slučaju radi se o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora od 118.346,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe i u kome je postupak i sproveden po pravilima kojima je uređen postupak u sporovima male vrednosti, te je očigledno da je u pitanju spor male vrednosti.
S obzirom na izloženo, iako je revizija tuženog izjavljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP jer je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka, dozvoljenost revizije se ne može ocenjivati primenom te odredbe već se ocenjuje, saglasno odredbi člana 467. ZPP, primenom odredbe člana 479. ZPP, kojom je pravo na izjavljivanje revizije drugačije uređeno, tako što je izričito isključeno. Revizija nije izjavljena na osnovu čl. 404. ZPPa, što izričito proizlazi iz njene sadržine.
Iz izloženih razloga, revizija odbačena prvim stavom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Zahtev tuženog za naknadu troškova je odbijen drugim stavom izreke, na osnovu člana 165. stav 1. u vezi s članom 153. stav 1. ZPP, s obzirom na njegov neuspeh u postupku.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 14908/2023: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti o naplati duga
- Rev 7121/2025: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode
- Rev 2040/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 19576/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 9358/2025: Odbacivanje revizije u imovinskopravnom sporu male vrednosti
- Rev 11643/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu male vrednosti
- Rev 26678/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije