Odbacivanje revizije zbog male vrednosti spora u postupku za naknadu štete
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog kao nedozvoljenu u sporu za naknadu štete zbog korišćenja suvlasničke nepokretnosti. Postupak je okarakterisan kao spor male vrednosti, jer pojedinačni zahtevi tužilaca ne prelaze cenzus od 3.000 evra, što isključuje pravo na reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16536/2023
14.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Gordane Komnenić, dr Ilije Zidnovića i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ... i ĐĐ iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miroslav Milošević, advokat iz ..., protiv tuženog Preduzeća za proizvodnju i promet usluga „Agroprodukt“ DOO Bumbarevo Brdo, iz Knića, čiji je punomoćnik Milan Marković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 14/23 od 07.03.2023. godine, u sednici održanoj 14.11.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE, odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 14/23 od 07.03.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 14/23 od 07.03.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu P 6254/2021 od 25.10.2022. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužilaca prema podnesku od 11.07.2022. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilaca i obavezan tuženi da na ime izgubljene dobiti za korišćenje suvlasničkog dela nepokretnosti tužilaca koje su upisane u list nepokretnosti ... KO ..., parcele broj ... „...“ površine 56 ari i 86 m2, parcele broj ... „...“ površine 29 ari i 44 m2, parcele broj ... „... „ površine 1 ha 12 ari i 51 m2, isplati tužiocima za ekonomsku 2012/2013. godinu, 2013/2014. godinu, 2014/2015. godinu i 2015/2016. godinu iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa kamatom na te iznose počev od 31.05.2022. godine do isplate, dok je u preostalom delu kojim je traženo da se obaveže tuženi da na ime izgubljene dobiti za korišćenje suvlasničkog dela nepokretnosti tužioca bliže napred navedene isplati tužiocima AA, BB i VV još po 16.881,48 dinara, za ekonomsku 2011/2012. godinu, GG i DD još po 9.208,00 dinara za ekonomsku 2011/2012. godinu i ĐĐ još 13.812,00 dinara za ekonomsku 2011/2012. godinu tužbeni zahtev odbijen, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova postupka isplati i to tužiocima AA, BB i VV po 101.109,26 dinara, tužiocima GG i DD po 144.572,43 dinara i tužilji ĐĐ 150.857,11 dinara sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana izvršnosti do isplate.
Presudom Višeg suda u Pančevu Gž 14/23 od 07.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se žalba tuženog delimično usvaja, a delimično odbija, kao neosnovana, tako što je prvostepena presuda preinačena u stavu drugom izreke i presuđeno tako što su odbijeni, kao neosnovani tužbeni zahtevi tužilaca u delu kojim su tražili da se obaveže tuženi da im na ime izgubljene dobiti za korišćenje suvlasničkog udela predmetnih nepokretnosti isplati za 2012/2013. godinu tužiocima AA, BB i VV iznos od po 16.150,75 dinara, tužiocu GG iznos od 8.809,50 dinara, DD iznos od 8.809,50 dinara i tužilji ĐĐ iznos od 13.214,25 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 31.05.2022. godine do isplate. Stavom trećim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u preostalom delu stava drugog izreke. Stavom četvrtim izreke, preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o troškovima postupka tako što je obavezan tuženi da tužiocima na ime troškova postupka isplati i to tužiocima AA, BB i VV iznos od po 88.609,17 dinara, umesto iznos od po 101.109,26 dinara, tužiocima GG i DD iznos od po 122.117,00 dinara umesto iznos od po 144.572,43 dinara i tužilji ĐĐ iznos od 133.311,85 dinara umesto iznosa od 150.857,11 dinara sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana izvršnosti do isplate. Stavom petim izreke, obavezani su tužioci da tuženom na ime troškova žalbenog postupka isplate iznose od 11.250,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti i osnovanosti revizije tuženog na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom na to da ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku. Naime, predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete tužiocima zbog nemogućnosti korišćenja predmetnih nepokretnosti čiji su suvlasnici u spornom periodu. O zahtevu tužilaca odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, kao u ovoj pravnoj stvari. Navodima revizije tuženog ukazuje se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Sa napred navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti, u smislu odredaba ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 30.12.2016. godine, a vrednost predmeta spora u odnosu na tužioce AA, BB i VV je iznos od po 147.696,05 dinara, u odnosu na tužioce GG i DD iznos od po 80.562,00 dinara, a u odnosu na tužilju ĐĐ 120.869,25 dinara.
Vrednost predmeta spora ceni se u odnosu na svakog tužioca pojedinačno, s obzirom da tužioci nisu jedinstveni i nužni suparničari, u smislu člana 210. ZPP. Kako pojedinačni iznosi ne prelaze dinarsku protivvrednost 3.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti, u kome je isključeno prvo na izjavljivanje revizije shodno članu 479. stav 6. ZPP.
S obzirom na to da je odlučeno u sporu male vrednosti u kome nije dozvoljena revizija, to je Vrhovni sud na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković