Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u komunalnom sporu male vrednosti

Kratak pregled

Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je reviziju tuženog kao nedozvoljenu. Spor oko duga za grejanje predstavlja spor male vrednosti u kojem revizija nije dozvoljena, a odluka je u skladu sa sudskom praksom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 169/2023
13.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca JKP „Gradska toplana“ Zrenjanin, čiji je punomoćnik Smiljana Cvikić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Strahinja Pavićević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 753/20 od 12.10.2022. godine, u sednici održanoj 13.03.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 753/20 od 12.10.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 753/20 od 12.10.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 602/20 od 06.10.2020. godine, stavom prvim izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju javnog izvršitelja imenovanog za područje Višeg i Privrednog suda u Zrenjaninu Dragana Nikolića I Ivk 331/2017 od 29.08.2017. godine, kojim je obavezan tuženi kao izvršni dužnik da plati tužiocu kao izvršnom poveriocu 21.035,66 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 20.07.2017. godine do isplate i troškove izršenja od 7.963,20 dinara. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka od 57.950,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Gž 753/20 od 12.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužioca i preinačena je prvostepena presuda, tako što je održano na snazi rešenje o izvršenju javnog izvršitelja Dragana Nikolića iz ..., imenovanog za područje Višeg i Privrednog suda u Zrenjaninu, I Ivk 331/2017 od 29.08.2017. godine, kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 21.035,66 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 20.07.2017. godine do isplate i troškove izršenja od 7.963,20 dinara. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove prvostepenog postupka od 31.151,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 17.482,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su drugostepeni sud dao za svoju odluku, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. Pobijanom presudom održano je na snazi rešenje o izvršenju javnog izvršitelja i tuženi je obavezan da tužiocu isplati 21.035,66 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime duga po osnovu pruženih usluga grejanja stambenog prostora. Drugostepeni sud je pružio pravnu zaštitu potraživanju tužioca imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je tužilac u spornom periodu pružao usluge daljinskog grejanja tuženom, a da tuženi nije izmirio svoje obaveze plaćanja računa na ime pruženih usluga. U pobijanoj presudi izražen je pravni stav da je tuženi, kao vlasnik nepokretnosti, u spornom periodu bio priključen na gradsku toplotnu mrežu, te da je obavezan da plaća naknadu za isporučeno daljinsko grejanje, bez obzira na činjenicu što u konkretnom slučaju između stranaka ne postoji ugovor o snabdevanju toplotnom energijom, a na osnovu odredbe člana 36. stavovi 1. i 2. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom („Službeni list Grada Zrenjanina“ br. 32/2013... 18/2019), kao i da tuženi kao tarifni kupac ima obavezu plaćanja 100% fiksnog dela ukupnog obračuna, u smislu odredbe člana 38. stav 5. navedene odluke. Odluka drugostepenog suda o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovana je na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava koje su u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Ukazivanje u reviziji na drugačije nižestepene odluke, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u ovoj pravnoj stvari, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Predlog za izvršenje podnet je javnom izvršitelju 20.07.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 21.035,66 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Bez obzira što je prvostepena odluka preinačena, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku, koja reguliše postupak u sporu male vrednosti, propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.