Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti o naplati doplatne parking karte
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca kao nedozvoljenu. Spor oko naplate doplatne parking karte, vrednosti 13.000,00 dinara, predstavlja spor male vrednosti u kojem, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16991/2024
04.06.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca „BDF Sistem plus“ d.o.o. Beograd, koga zastupa punomoćnik Dejan Simić, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Stojanović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 1975/23 od 08.04.2024. godine, u sednici održanoj 04.06.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 1975/23 od 08.04.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 1975/23 od 08.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Jagodini P 649/2022 od 23.01.2023. godine, ukinut je u celosti platni nalog određen rešenjem javnog izvršitelja I.Ivk. 148/21 od 15.03.2021. godine i obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.267,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Jagodini Gž 1975/23 od 08.04.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog (kasacionog) suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani citiranom odredbom člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca. Pobijanom pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu za isplatu novčanog iznosa na ime duga po osnovu neplaćene doplatne parking karte tako što je u celosti ukinut plati nalog određen rešenjem javnog izvršitelja, s obzirom da je predlog za izvršenje podnet javnom izvršitelju nakon isteka jednogodišnjeg roka zastarelosti, a da je i prethodno tužba za isplatu duga po istom osnovu (koja je odbačena pravnosnažnim rešenjem P 1362/20 od 20.01.2022. godine) takođe podneta posle godinu dana u odnosu na datum izvršenog parkiranja, a koji rok se ima primeniti za ovu vrstu potraživanja koje spada u komunalne usluge, shodno odredbi člana 378. Zakona o obligacionim odnosima. Vrhovni sud nalazi da je pobijana odluka doneta primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, a revident uz reviziju nije dostavio suprotne odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i bitno sličnim činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave kao inicijalni akt je podnet 08.03.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 13.000,00 dinara i postupak je vođen po pravilima parnice o sporu male vrednosti.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja inicijalnog akta, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je revizija tužioca nedozovljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković