Presuda o reviziji; odgovornost Garantnog fonda za štetu iz saobraćajne nezgode
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužioca, potvrdivši da Garantni fond nije odgovoran za štetu koju je prouzrokovalo poznato i osigurano vozilo, iako je vozač ostao neidentifikovan. Odgovornost snose vlasnik vozila i njegov osiguravač, a ne Garantni fond.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1759/2019
13.05.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danka S. Živanović, advokat iz ..., protiv tuženog Udruženja osiguravača Srbije - Garantni fond iz Novog Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7219/18 od 07.11.2018. godine, u sednici održanoj 13.05.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7219/18 od 07.11.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 4813/16 od 28.11.2017. godine ispravljenom rešenjem istog suda od 12.03.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da mu na ime naknade nematerijalne i materijalne štete isplati iznos i to na ime pretrpljenih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 750.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 380.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 470.000,00 dinara, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti srednjeg stepena iznos od 180.000,00 dinara, na ime troškova tuđe nege i pomoći iznos od 96.000,00 dinara i na ime troškova izdavanja zapisnika, overe punomoćja, lečenja i prevoza do lekara iznos od 11.469,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od 28.11.2017. godine, do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 347.215,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7219/18 od 07.11.2018. godine,stavom prvim izreke, preinačena je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 4813/16 od 28.11.2017. godine ispravljena rešenjem istog suda od 12.03.2018. godine, tako što je tužbeni zahtev tužioca odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka tako što je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 116.474,70 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitne povrede parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali da nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju 26.02.2013. godine tužilac (rođen 1944. godine) je povređen kao putnik u žutom zglobnom autobusu na liniji ..., koji je bio u vlasništvu Javnog gradskog prevoza GSP Beograd i kod koga je prijavljeno tužiočevo povređivanje, tako što je pao prilikom kočenja autobusa, a kojim vozilom je upravljao neidentifikovani vozač-NN vozač. Svi autobusi u vlasništvu GSP Beograd u vreme štetnog događaja bili su osigurani kod Kompanije „Dunav osiguranje“ za štete pričinjene trećim licima. Takođe je utvrđeno da je u vreme štetnog događaja javni prevoz na liniji ... obavljao i prevoznik „Lui travel“ koji nije posedovao zglobne autobuse, već samo solo autobuse. Putnici sa stajališta na kom je tužilac izašao iz autobusa, su pozvali hitnu pomoć koja ga je prevezla u Urgentni centar. Tom prilikom tužilac je zadobio tešku telesnu povredu leve nadkolenice, koja je prouzrokovala naruženost srednjeg stepena u vidu ožiljka u predelu leve nadkolenice, nestabilnosti pri hodu i narušenoj šemi hoda pomoću štapa. Usled zadobijene povrede tužilac je trpeo fizičke bolove i strah utvrđenog intenziteta i trajanja. Nakon završenog bolničkog lečenja i rehabilitacije ostvario je pravo na tuđu negu i pomoć, koja mu je bila neopohodna. Doživljeni strah je ostavio posledice na psihičkom planu i prouzrokovao umanjenje životne aktivnosti 12% sa neuropsihijatrijske strane, a sa ortopedsko-traumatološke strane postoji umanjenje životne aktivnosti od 28%. Iz usaglašenih nalaza veštaka ortopedsko- traumatološke i neuropsihijatrijske struke umanjenje opšte životne aktivnosti tužioca sa oba aspekta iznosi 34 % trajno.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 76. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju (“Službeni glasnik RS'', br.51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012, 7/2013), za obavezivanje tuženog da tužiocu naknadi pretrpljenu nematerijalnu i materijalnu štetu, iz štetnog događaja za koju je isključivo kriv vozač autobusa, s obzirom na to da je šteta pričinjena, odnosno nastala u nepoznatom autobusu, a da identitet vozača nije mogao biti utvrđen.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu, smatrajući da je osnovan istaknuti prigovor tuženog o nedostatku pasivne legitimacije i odbio tužbeni zahtev jer je šteta tužiocu prouzrokovana poznatim vozilom GSP-a osiguranim kod Kompanije „Dunav osiguranje“, zbog čega tuženi nije u obavezi da tužiocu naknadi nastalu štetu u smislu člana 74. i 76. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju.
Odredbom člana 74. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju (“Službeni glasnik RS'', br.51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012, 7/2013), propisano je da se Garantni fond osniva radi ekonomske zaštite putnika u javnom saobraćaju i trećih oštećenih lica u slučajevima kada je šteta pričinjena upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prevoznog sredstva kao i za štetu za čiju naknadu je odgovorno društvo za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak u skladu sa ovim zakonom. Članom 76. stav 1. istog zakona propisano je da se sredstva Garantnog fonda koriste za isplatu osigurane sume odnosno naknadu štete oštećenim licima i to prouzrokovanu upotrebnom motornog vozila, vazduhoplova, čamca ili drugog prevoznog sredstva za koji nije bio zaključen ugovor o obaveznom osiguranju u smislu ovog zakona (tačka 1), prouzrokovane upotrebom nepoznatog motornog vozila, vazduhoplova i čamca (tačka 2), prouzrokovane upotrebom motornog vozila, vazduhoplova, čamca ili drugog prevoznog sredstva za koje je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju sa društvom za osiguranje nad kojim je pokrenut stečejni postupak (tačka 3).
Članom 14. stav 1. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju propisano je da su vlasnici prevoznih sredstava kojima se obavlja javni prevoz putnika dužni da zaključe ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, a članom 17. da putnik koga zadesi nesrećni slučaj odnosno određeni korisnik prema uslovima osiguranja u slučaju smrti putnika ima pravo da zahteva da društvo za osiguranje sa kojim je zaključen ugovor o osiguranju iz člana 14. stav 1. ovog zakona neposredno njemu izvrši svoju obavezu iz ugovora o osiguranju.
Suprotno navodima revizije, pravilno je drugostepeni sud izveo zaključak o nepostojanju odgovornosti tuženog, jer je tužiocu štetu prouzrokovalo poznato vozilo i to osigurano, pa šteta koju je on pretrpeo nije pričinjena upotrebom nepoznatog ili neosiguranog prevoznog sredstva da bi postojala njegova obaveza iz člana 76. stav 1. tačka 2. utvrđena Zakonom. Naime, činjenica da je štetu prouzrokovalo poznato vozilo sprečava ostvarenje zahteva primenom ove zakonske odredbe. Zato nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava. U konkretnom slučaju bi postojala odgovornost JKP „GSP“ Beograd kao imaoca vozila i Kompanije „Dunav osiguranje“, kao osiguravača, (koji u ovoj pravnoj stvari nisu tuženi), ali ne postoji odgovornost ovde tuženog Udruženja osiguravača Srbije - Garantni fond.
Preostalim revizijskim navodima se osporava činjenično stanje kao pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ali to ne može biti revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP.
Pravilna je odluka drugostepenog suda o troškovima parničnog postupka, jer je doneta pravilnom primenom odredbi članova 153, 163. i 165. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić