Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za novčano obeštećenje
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je kao nedozvoljenu. Sud je utvrdio da ne postoje razlozi za posebnu reviziju, a vrednost spora je ispod cenzusa za redovnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1842/2020
17.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Dragane Marinković, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Privrednog suda u Somboru, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž rr 263/19 od 17.09.2019. godine, u sednici održanoj 17.06.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž rr 263/19 od 17.09.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž rr 263/19 od 17.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru P rr 485/18 od 13.03.2019. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev tužioca je delimično usvojen i obavezana tužena da mu na ime novčanog obeštećenja zbog pretrpljene nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 400 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu NBS sa zakonskom zateznom kamatom od 13. marta 2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva preko dosuđenog iznosa a do traženih 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti ove presude do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Somboru Gž rr 263/19 od 17.09.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužioca je delimično usvojena i prvostepena presuda u delu odluke o troškovima preinačena, tako što je obavezana tužena da tužiocu pored iznosa od 13.500,00 dinara isplati još 13.500,00 dinara na način i pod uslovima kao u prvostepenoj odluci, dok je u preostalom pobijanom delu odluke o glavnoj stvari i nepreinačenom delu odluke o troškovima prvostepena presuda potvrđena, a žalba tužioca odbijena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP. Primenom člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se revizijom ne bi mogla pobijati, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pobijana odluka o tužbenom zahtevu doneta je uz primenu materijanog prava koje ne odstupa od primene prava u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u predmetima sa tužbenim zahtevom i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Odluka o visini naknade u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, što znači da različita visina dosuđene naknade ne predstavlja neujednačenu sudsku praksu.
Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom predmetu nisu ispunjeni uslovi, iz člana 404. stav 1. ZPP, za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za odlučivanje o reviziji radi novog tumačenja prava, razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni radi ujednačavanja sudske prakse, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Po članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podneta je 29.10.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude je 2.600 evra u dinarskoj protivvrednosti.
S obzirom na to da je vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude ispod 40.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti, to je izjavljena revizija nedozvoljena. Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 487/2020: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 5005/2019: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o novčanom obeštećenju
- Rev 617/2020: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 1709/2020: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije; novčano obeštećenje zbog povrede prava
- Rev 1987/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 1996/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o neprihvatanju posebne revizije
- Rev 535/2020: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti radi naknade štete