Odbacivanje posebne i redovne revizije zbog procesnih nedostataka i vrednosti spora

Kratak pregled

Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a vrednost predmeta spora je ispod zakonskog cenzusa od 40.000 evra, što redovnu reviziju čini nedozvoljenom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18457/2022
13.07.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Miloš Senić, advokat iz ..., protiv tužene „Elektromreža Srbije“ a.d. Beograd, radi utvrđenja prava stvarne službenosti i naknade, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1873/2022 od 30.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 13.07.2023. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1873/2022 od 30.06.2022. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1873/2022 od 30.06.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 11127/20 od 03.12.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahev i utvrđeno postojanje prava stvarne službenosti na poslužnom dobru u vlasništvu tužioca, nepokretnosti kp. br. .. upisane u LN br. .. KO … u korist tuženog, kao vlasnika povlasnog dobra u površini od 298 m2, u merama i granicama navedenim u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade za konstituisanu stvarnu službenost isplati iznos od 10.513,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 03.12.2021. godine, kao dana presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 174.101,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1873/2022 od 30.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i odbačena tužba radi utvrđenja prava stvarne službenosti. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 93.100,00 dinara.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u stavovima drugom i trećem izreke, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/11…10/23, u daljem tekstu: ZPP), jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je konstituisanje stvarne službenosti zbog prolaska kabla električne energije vazdušnim putem iznad katastarske parcele u vlasništvu tužioca i isplata naknade tužiocu na osnovu odredbi Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Pravnosnažnom presudom, u pobijanom delu, tužba za utvrđenje prava stvarne službenosti je odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 194. ZPP, jer tužilac nema pravni interes za utvrđenje prava stvarne službenosti u korist tuženog kao vlasnika povlasnog dobra. Primena instituta izuzetne dozvoljenosti revizije je rezervisana za pitanja iz domena primene materijalnog prava. Zato je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP. Ovde to nije učinjeno, već se u reviziji ukazuje na pitanja procesnog prava u postupku ocene o dozvoljenosti tužbe, što nisu razlozi za posebnu reviziju čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 09.12.2020. godine, u kojoj je kao vrednost predmeta spora naveden iznos od 10.000,00 dinara. Podneskom od 03.12.2021. godine tužba je preinačena povećanjem tužbenog zahteva na iznos od 10.513,00 dinara. Na dan preinačenja tužbe 1 evro je, prema srednjem kursu NBS, iznosio 117,5780 dinara, pa vrednost predmeta predstavlja dinarsku protivvrednost iznosa 89,41 evra.

Kako vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Na ocenu dozvoljenosti revizije u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP nije od uticaja to što je drugostepeni sud stavom drugim izreke ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu u delu kojim je traženo utvrđenje prava stvarne službenosti, imajući u vidu da tom odlukom drugostepeni sud nije odlučio o zahtevima stranaka, pa nema mesta primeni posebnih odredbi o dozvoljenosti revizije.

Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema članu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog, troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena i protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje. Činjenica da je odluka o troškovima postupka preinačena, ne utiče na dozvoljenost revizije, jer se dozvoljenost revizije ne ceni prema odredbi člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 55/14) odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tač. 2. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP doneo odluku kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.