Rešenje o neprihvatanju posebne revizije i odbacivanju redovne revizije

Kratak pregled

Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP. Revizija je potom odbačena kao nedozvoljena, pošto vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi cenzus od 40.000 evra.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18855/2023
13.12.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Grad ..., čiji je punomoćnik Željko Ristić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Jovanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/23 od 22.03.2023. godine, u sednici održanoj 13.12.2023. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/23 od 22.03.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/23 od 22.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P 380/22 od 12.12.2022. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 380/22 od 19.01.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda isplati 150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da o svom trošku objavi presudu u javnom glasilu „Zaječar online“. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 97.600,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1070/23 od 22.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena u prvom stavu izreke do iznosa od 70.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke i u stavu trećem izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda isplati preko 70.000,00 dinara do 150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 12.12.2022. godine do isplate, kao neosnovan i obavezan je tuženi da tužiocu na troškove parničnog postupka u iznosu od 81.400,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u potvrđujućem delu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20 i 10/23 – drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. ZPP u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Tuženi u reviziji nije pružio dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Obrazloženje pobijanih odluka u skladu je sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava, a navodima revizije kojima se osporava odgovornost tuženog za štetu ukazivanjem da u vreme davanja izjave tuženog o radu i tužioca i JKP „Vodovod“ Zaječar, tužilac nije bio vršilac dužnosti direktora tog preduzeća, zapravo se osporava činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Iz iznetih razloga, odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 31.07.2020. godine 09.11.2015. godine, a vrednost predmeta spora je 499.000,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela od 70.000,00 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.