Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za naknadu nematerijalne štete
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio posebnu reviziju tuženog BB u sporu za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda. S obzirom da vrednost spora od 260.000 dinara ne prelazi cenzus od 3.000 evra, revizija je odbačena kao nedozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18946/2024
26.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Radoslave Mađarov i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Boban Prokić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Jonović, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 185/2024 od 25.06.2024. godine, u sednici održanoj 26.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 185/2024 od 25.06.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 185/2024 od 25.06.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Majdanpeku P 416/23 od 27.03.2024. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je, stavom prvim, drugim i trećim izreke, obavezan tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete, i to za pretrpljene fizičke bolove isplati iznos od 80.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 80.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti iznos od 100.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki od navedenih pojedinačnih iznosa počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 215.920,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Negotinu Gž 185/2024 od 25.06.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, ali i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizilazi iz navoda njegove revizije, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužioca za naknadu nematerijalne štete zbog štetnog događaja od 25.07.2021. godine, odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za ocenu postojanja ovog vida štete, primenom pravila o odgovornosti po osnovu krivice, a isticanjem u reviziji da je činjenica preduzimanja štetne radnje od strane tuženog utvrđena na osnovu presude Prekršajnog suda suprotno odredbama članova 12. i 13. Zakona o parničnom postupku, zapravo se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje ni činjenično stanje prema mišljenju revidenta nije pravilno utvrđeno. Međutim, osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog po članu 407. stav 2. ZPP, dok se bitne povrede odredaba parničnog postupka ne mogu isticati u posebnoj reviziji prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP. Kako je pitanje primene pravila o odgovornosti po osnovu krivice i naknade pretrpljene nematerijalne štete dovoljno raspravljeno u sudskoj praksi, nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse, niti potrebe za novim tumačenjem prava.
Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 09.08.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 260.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, pa je i revizija tuženog nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković