Odgovornost države za štetu nastalu zbog nezakonitog oduzimanja i nepravilnog čuvanja robe

Kratak pregled

Vrhovni sud odbio je reviziju tužene Republike Srbije, potvrđujući njenu odgovornost za štetu. Šteta je nastala usled nezakonitog oduzimanja i neadekvatnog čuvanja medicinske opreme tužilje od strane carinskih organa, što je dovelo do njenog propadanja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19087/2022
26.10.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ilija Dražić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Uprava carina, Carinarnica u Subotici - Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2270/22 od 20.07.2022. godine, u sednici veća održanoj 26.10.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u u Beogradu Gž 2270/22 od 20.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 4753/17 od 08.02.2022. godine, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete isplati iznos od 8.675.596,94 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2021. godine do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 853.333,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2270/22 od 20.07.2022. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim je obavezana tužena da tužilji na ime naknade štete isplati iznos od 8.675.596,94 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.02.2022. godine, kao dana donošenja prvostepene presude do isplate i u stavu drugom izreke, a preinačena u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja od 01.09.2021. godine do 07.02.2022. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, pobijajući je u stavu prvom izreke, iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiljin suprug je 2009. godine osnovao stomatološku ordinaciju u ..., u sastavu tužiljine stambene kuće u ul. ... br. .., gde je tužilja radila zajedno sa njim. Policija je iz skladišta, u podrumu, ispod ordinacije, 11.12.2009. godine oduzela medicinsku opremu po dve specifikacije, ukupno 180 pozicija, o čemu je tužilji izdata potvrda, a protiv nje je pokrenut krivični postupak zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično delo nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, jer se radilo o robi inostranog porekla, a roba nije bila prijavljena carini. Policija je oduzetu robu predala na čuvanje Carinarinici Subotica, po specifikaciji od rednog broja 1 do rednog broja 188, a protiv tužilje je podneta i prijava za carinski prekršaj iz člana 332. stav 1. tačka 3a, u vezi člana 334. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona.

U krivičnom postupku je utvrđeno da se nije radilo o skladištenju inostrane robe, već robe koju je tužilja za potrebe svoje delatnosti nabavila u maloprodaji od domaćeg trgovca, pa je Osnovni javni tužilac u Subotici odustao od krivičnog gonjenja za prijavljeno delo, a rešenjem Osnovnog suda u Subotici K 317/11 od 21.08.2014. godine je obustavljen krivični postupak. Tužilja je odmah po pravnosnažnosti rešenja podneskom od 10.09.2014. godine tražila vraćanje privremeno oduzetih predmeta, pa je Osnovni sud u Subotici rešenjem Kv 947/14 od 09.03.2015. godine, koje je postalo prvnosnažno 24.03.2015. godine, odlučio da se tužilji vrate privremeno oduzeti predmeti po dve specifikacije potpisane od strane carinskih službenika. Tužilja se obratila carini i dobila obaveštenje da nisu ispunjeni uslovi za vraćanje, jer je roba stavljena pod carinski nadzor do okončanja prekršajnog postupka za carinski prekršaj.

Presudom Prekršajnog suda u Subotici Pr 5-3-61/10 od 04.12.2015. godine tužilja je oslobođena krivice za prekršaj koji joj je stavljen na teret, jer nije dokazano da je 11.12.2009. godine zatečena u posedu robe inostranog porekla, stomatološke opreme i materijala u vrednosti od 4.820.055,96 dinara, koja je po vrsti, količini i vrednosti navedena u specifikaciji robe od rednog broja 1 do 188 i pronađena u podrumu porodične kuće u ..., gde tužilja ima prebivalište i koja je kao takva uneta u carinsko područje Srbije, bez prijave carinskim organima. Ovim rešenjem je naloženo Ministarstvu finansija RS, Carinarnici u Subotici da po pravnosnažnosti presude tužilji vrati oduzetu robu. Presuda je postala pravnosnažna 18.12.2015. godine, a izvršna 04.01.2016. godine. Tužilja je oslobođena odgovornosti za prekršaj, jer je utvrđeno da je oduzetu robu kupila od domaćeg prodavca Dental Medical d.o.o. iz Subotice, po fiskalnim računima, a nabavka nije evidentirana u poslovnim knjigama, jer je ordinacija po rešenju Poreske uprave paušalno oporezivana, a takav poreski obveznik je dužan da vodi samo evidenciju ostvarenih prihoda, ali ne i da evidentira nastale troškove.

Tužilja je 04.03.2016. godine poslala ovlašćenog predstavnika da preuzme robu i tada je sačinjen zapisnik u kome je konstatovano da roba nije čuvana u adekvatnim uslovima, da je pokisla i da je u većoj količini istekao rok upotrebe. Službenik carine je ocenio da su kontrola i pregled robe opasni po zdravlje, napisao je da je sanitarni inspektor odbio da izađe na uviđaj sa obrazloženjem da lekovi i medicinska sredstva nisu u nadležnosti sanitarne inspekcije. Tužilja je 10.04.2016. godine Republičkom javnom pravobranilaštvu, Odeljenju u Subotici podnela predlog za mirno rešenje spora, a Uprava carine je aktom od 28.04.2016. godine obavestila tužilju da je formirala komisiju koja je 17.03.2016. godine sačinila zapisnik u kom je zadržanu robu podelila u tri grupe, tako što je u jednu grupu svrstala neoštećenu robu u fabričkim pakovanjima ili izvan fabričkih pakovanja koja se identifikuje po etiketama, u drugu grupu je svrstana roba koja nije mogla da se identifikuje bez posebnih stručnih znanja iz oblasti stomatologije, a bila je u originalnim fabričkim pakovanjima ili izvan pakovanja neoštećena i u treću grupu stomatološka sredstva u obliku praha ili emulzija, koja je propala i kojoj je rok upotrebe istekao u periodu od 2010. do 2011. godine najkasnije do 2015. godine. Tužilja se nije složila sa navedenim zapisnikom i nije preuzela robu već je podnela tužbu.

Iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka dr Saše Tabakovića, specijaliste za maksilofacijalnu hirurgiju i dr Gorice Stubega Milošević, specijaliste komunalne higijene, utvrđeno je da zbog isteka roka upotrebe ne mogu da se koriste zaplenjeni medicinski materijali od rednog broja 1 do 149, nabrojani u nalazu veštaka, a da uz detaljno čišćenje i sterilizaciju mogu da se koriste sredstva bliže navedena pod rednim brojem 1-34. Veštaci su dali nalaz i mišljenje na osnovu pregleda specifikacija o oduzimanju i na osnovu pregleda zadržane robe.

Iz nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke Radiše Pitulića utvrđeno je da su materijali koji ne mogu da se koriste zbog isteka roka upotrebe nabavljeni u periodu od 2004. do 2009. godine, da je njihova maloprodajna vrednost, po cenama u vreme veštačenja, a prema količinama navedenim u specifikacijama o oduzimanju i zapisnicima o veštačenju u krivično-prekršajnom postupku 73.796,87 evra, što preračunato u dinare po srednjem kursu na dan veštačenja iznosi 8.675.596,94 dinara. Veštak je upoređivanjem ponude domaćih trgovaca koji oglašavaju ponude za prodaju uvoznih stomatoloških materijala i opreme došao do podatka da trgovci maloprodajne cene formiraju prema vrednosti evra i da su odstupanja u cenama raznih dobavljača neznatna. Veštačenjem je raspravljeno da je vrednost oduzete robe u evrima u vreme oduzimanja, u vreme okončanja prekršajnog postupka i u vreme veštačenja ista, ali da se dinarski iznosi razlikuju, jer se protekom roka menjao kurs evra.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz odredbe člana 172, 185 i 189. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i ocenili da je tužbeni zahtev osnovan.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu. Tužena je objektivno odgovorna za štetu koju su carinski organi tužene prouzrokovali tužilji usled odbijanja da joj se roba vrati eventualno pre isteka roka upotrebe, kao i zbog nepravilnog postupanja sa privremeno oduzetom robom. Šteta je posledica neosnovanog oduzimanja tužiljine medicinske opreme, neodgovarajućih uslova čuvanja i propusta carinskih organa da sa oduzetom robom postupaju na način kojom se čuva njena upotrebna vrednost i po pravilima koja važe za čuvanje robe koja ima rok upotrebe. Stoga, suprotno navodima revizije, postoji uzročno posledična veza između nezakonitog i nepravilnog postupanja carinskih organa tužene u vršenju njihovih funkcija i štete koju je tužilja pretrpela, zbog čega je tužena dužna da joj štetu naknadi u visini vrednosti robe koja je delom propala zbog neodgovarajućih uslova čuvanja, a delom postala neupotrebljiva zbog isteka roka upotrebe, jer je na taj način povređeno tužiljino pravo na imovinu.

Ostalim navodima revizije tužena ponavlja navode istaknute u žalbi. Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi i za svoju odluku je dao jasne i obrazložene razloge, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud. Njima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.