Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog-protivtužioca jer nema potrebe za ujednačavanjem prakse. Reviziju je zatim odbacio kao nedozvoljenu jer vrednost spora ne prelazi propisani cenzus od 40.000 evra za ovaj pravni lek.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1959/2021
30.09.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca- protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Danijel Ignjatović, advokat u ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Gligorije Todorić, advokat u ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2552/20 od 26.11.2020. godine, u sednici veća od 30.09.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog- protivtužioca.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2552/20 od 26.11.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 5833/19 od 08.07.2020. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev; stavovima drugim i trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu isplati na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljene fizičke bolove i strah ukupno iznos od 260.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i na ime naknade troškova postupka iznos od 152.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate; stavom četvrtim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva na ime naknade nematerijalne štete preko dosuđenog do traženog iznosa od ukupno 500.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate; stavom petim izreke odbijen je zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos troškova postupka od presuđenja do dana izvršnosti presude; stavom šestim izreke odbijen je protivtužbeni zahtev da se obaveže tužilac da tuženom na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah isplati ukupan iznos od 200.000,00 dinara sa zakonskom zahtevom kamatom od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2552/20 od 26.11.2020. godine odbijena je žalba tuženog, prvostepena presuda potvrđena u drugom, trećem i šestom stavu izreke i odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbe člana 404. ZPP.
Članom 404. stavom 1. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je delimično osnovan na osnovu članova 154, 155, 158. i 200. ZOO, a protivtužbeni zahtev neosnovan primenom člana 161. ZOO imajući u vidu je tuženi fizički napao tužioca i naneo mu telesne povrede, dok je tužilac postupao u nužnoj odbrani. O zahtevima parničnih stranaka sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba za naknadu štete podneta je 24.08.2015. godine, a protivtužba za naknadu štete 01.10.2015. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 26.11.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela po tužbi iznosi 260.000,00 dinara a po protivtužbi 200.000,00 dinara.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stava 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić