Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade imovinske štete

Kratak pregled

Vrhovni sud ne prihvata odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj i odbacuje je kao nedozvoljenu. Predmet spora je naknada imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a revizija nije dozvoljena jer vrednost spora ne prelazi 3.000 evra.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19685/2024
20.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 265/22 od 16.05.2024. godine, u sednici održanoj 20.11.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 265/22 od 16.05.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 265/22 od 16.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 255/21 od 18.04.2022. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe iz podneska tužilje od 02.03.2022. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje, pa je obavezana tužena da joj na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, isplati iznos od 9.939,48 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.693,63 dinara, počev od 27.07.2021. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos od 3.693,63 dinara, isplati zakonsku zateznu kamatu za period počev od 03.01.2002. godine pa do 26.07.2021. godine, kao i da se obaveže tužena da joj na iznos od 6.245,85 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 03.01.2002. godine pa do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 265/22 od 16.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i prvostepena presuda je potvrđena u stavovima drugom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je tužilji izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku i tužena obavezana na isplatu navedene naknade. O ovom pravu tužilje sudovi su odlučili u skladu sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27.09.2019. godine, prema kojem Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, dok je u pogledu izvršnih dužnika fizičkih i pravnih lica koji ne spadaju u navedenu kategoriju, nužno utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i neisplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju u postupku utvrđeno da se radi o stečajnom dužniku sa većinskim državnim kapitalom, kao i da je tužilja dokazala da su u pitanju nenaplaćena potraživanja iz radnog odnosa nastala u vreme kada je preduzeće bilo sa većinskim državnim kapitalom, odlučeno je u skladu sa navedenim stavom Vrhovnog kasacionog suda o odgovornosti Republike Srbije. Osim toga, ukazivanje u reviziji na drugačije odluke drugostepenih sudova, ne znači nužno i različito postupanje sudova, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Takođe, bitna povreda odredaba parničnog postupka nije razlog za posebnu reviziju čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

U ovoj pravnoj stvari tužba je podneta 27.01.2021. godine. Tužbenim zahtevom iz podneska od 02.03.2022. godine, tužilja je preinačila tužbu, tako što je na ime naknade imovinske štete potraživala iznos od 9.939,48 dinara o kom zahtevu je sud pravnosnažnom presudom i odlučio. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.