Nedozvoljenost posebne revizije protiv rešenja o troškovima postupka
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca usmerenu isključivo na odluku o troškovima postupka. Sud je podsetio da se troškovi smatraju sporednim traženjem, te revizija protiv takvog rešenja nije dozvoljena prema pravilima ZPP.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2011/2025
15.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Stanković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Vranja, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Vranja, radi zauzeća i naknade po tužbi i radi utvrđenja po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2508/23 od 07.10.2024. godine, u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka, u sednici održanoj 15.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2508/23 od 07.10.2024. godine, u delu stava prvog izreke kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 1351/23 od 21.09.2023. godine u stavu petom izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2508/23 od 07.10.2024. godine, u delu stava prvog izreke kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 1351/23 od 21.09.2023. godine u stavu petom izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1351/23 od 21.09.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tuženi izgradnjom ul. ... u Vranju izuzeo iz prava korišćenja tužioca deo kp.br. .. upisane u LN br. .. u KO Vranje 1 u površini od 13,5 m2. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime naknade za zemljište izuzeto iz prava svojine tužioca izgradnjom ul. ... u Vranju, u površini od 13,5 m2, na kp.br. .. u KO Vranje 1, isplati 22.740,75 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 21.09.2023. godine kao dana presuđenja, do isplate. Stavom trećim izreke, utvrđuje se pravo korišćenja tuženog stečeno na parceli, bliže navednoj u ovom stavu izreke, što predstavlja idealni deo od ½ od ukupnog zauzeća od 27 m2, te se ovlašćuje da na istoj izvrši adekvatnu prenotaciju kod SKN tako što će se upisati kao imalac prava korišćenja navedene nepokretnosti, a ispisati tužioca kao imaoca prava korišćenja. Stavom četvrtim izreke, odbačena je kao nedozvoljena protivtužba tuženog, podenta protiv tužioca od 01.02.2022. godine. Stavom petim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 14.618,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2508/23 od 07.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog i potvrđena je prvostepena presuda u stavovima četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u delu stava prvog izreke, kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu petom izreke (odluka o troškovima postupka), tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku, onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava. Tužilac revizijom osporava drugostepenu presudu u delu stava prvog izreke kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu petom izreke (odluka o troškovima postupka). Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija.
Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv drugostepene presude u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu petom izreke (rešenje kojim je odlučeno o troškovima postupka), dakle protiv odluke kojom je odlučeno o sporednom traženju koje ne čini glavni zahtev. Takođe, primenom člana 420. stav 1. ZPP, revizija se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda kojim se postupak pravnosnažno okončava. U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim se postupak pravnosnažno ne okončava jer se o zahtevu za naknadu troškova odlučuje u presudi ili rešenju kojim se okončava postupak na osnovu člana 163. stav 4. ZPP-a. Imajući u vidu navedeno revizija tužioca protiv ove odluke nije dozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 3243/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizija parničnih stranaka
- Rev 18092/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv odluke o troškovima
- Rev 10858/2024: Nedozvoljenost revizije protiv rešenja o troškovima parničnog postupka
- Rev 20429/2023: Rešenje o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv odluke o troškovima postupka
- Rev2 3917/2024: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev2 2020/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv odluke o troškovima postupka
- Rev2 2315/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti