Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu izmakle koristi
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija da odlučuje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, a potom je odbacuje kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora, koji se odnosi na naknadu izmakle koristi, ne prelazi zakonski cenzus od 40.000 evra, što je uslov za podnošenje revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20301/2024
16.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Radoslave Mađarov i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Jevtović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Igor Petrović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2217/23 od 09.04.2024. godine, u sednici održanoj 16.10.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2217/23 od 09.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2217/23 od 09.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Jagodini P 1570/22 od 22.05.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti po osnovu višegodišnje nemogućnosti korišćenja kuće u ... u ulici ..., i to za period od 01.06.2006. do 31.12.2006. godine, za period od 01.01.2007. do 31.05.2007. godine, za period od 01.06.2010. do 31.12.2010. godine, kao i za period od 01.01.2011. godine zaključno sa 31.12.2020. godine, isplati za svaki mesec iznos od po 70 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na svaki pojedinačni mesečni iznos koja bi se računala počev od prvog u narednom mesecu od dana dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate svakog pojedinačnog mesečnog iznosa sa kamatom. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 132.320,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2217/23 od 09.04.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužioca za naknadu materijalne štete u vidu izmakle koristi odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za ocenu postojanja ovog vida štete, a isticanjem u reviziji da u postupku obavljeno veštačenje (kojim je izvršen obračun zakupnine), predstavlja dokaz o pretrpljenoj šteti, kao i o njenoj visini, tužilac ustvari osporava utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog po članu 407. stav 2. ZPP. Pitanje postojanja štete, pa i izmakle koristi primenom odredbe člana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, dovoljno je raspravljeno u sudskoj praksi, pa nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju dozvoljeni revizijski razlog.
Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Tužba u ovoj parnici podneta je 30.06.2009. godine, a svoj zahtev za naknadu izmakle koristi tužilac je postavio u podnesku od 26.02.2021. godine, prema kojem visina njegovog potraživanja iznosi ukupno 9.730,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 928/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete zbog povrede
- Rev 5688/2025: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u imovinskopravnom sporu zbog vrednosti spora
- Rev2 3563/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 12658/2024: Odbacivanje posebne revizije u sporu male vrednosti kao nedozvoljene
- Rev 24133/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu radi činidbe zbog niske vrednosti spora
- Rev 22356/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti izuzetne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 16819/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o raskidu ugovora o zakupu i iseljenju