Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacuje kao nedozvoljenu reviziju tužioca izjavljenu protiv presude Višeg suda u Čačku. Spor se odnosi na naknadu materijalne štete na vozilu i predstavlja spor male vrednosti, u kojem revizija, prema Zakonu o parničnom postupku, nije dozvoljena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2040/2022
27.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Vasilijević, advokat iz ..., protiv tuženih JP „Putevi Srbije“ iz Beograda i „Strabag“ a.d. iz Beograda, pravnog sledbenika „Putevi Čačak“ a.d. iz Čačka, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 75/21 od 30.09.2021. godine, na sednici održanoj 27.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 75/21 od 30.09.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku P 22/20 od 29.09.2020. godine, stavom prvim izreke, tuženi su obavezani da tužiocu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplate iznos od 45.444,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.04.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove postupka u iznosu od 114.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Čačku Gž 75/21 od 30.09.2021. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi obavežu da mu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplate iznos od 45.444,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.04.2018. godine do isplate kao neosnovan i odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Zakonom o parničnom postupku propisano je stranke mogu da izjave reviziju protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (član 403. stav 1) i da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka (član 403. stav 2. tačka 2).
Međutim, postupak u sporovima male vrednosti, kao poseban postupak, uređen je glavom XXXIII Zakona o parničnom postupku, tako što je propisano da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1); da revizija protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti nije dozvoljena (479. stav 6); kao i da ako u odredbama te glave nije drugačije propisano, u postupku u sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona (član 467).
U konkretnom slučaju radi se o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora od 45.444,00 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, u kome je postupak i sproveden po pravilima iz glave XXXIII Zakona o parničnom postupku, koja se odnosi na postupak u sporovima male vrednosti.
S obzirom na izloženo, iako je revizija tužioca izjavljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, njena dozvoljenost ne može se ocenjivati primenom te odredbe već se ocenjuje, saglasno odredbi člana 467. ZPP, primenom odredbe člana 479. ZPP, kojom je pravo na izjavljivanje revizije drugačije uređeno, tako što je izričito isključeno.
Pošto je odredbama glave XXXIII ZPP, koja se odnosi na sporove male vrednosti, propisano da u takvom sporu revizija nije dozvoljena, činjenica da je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu je bez uticaja na dozvoljenost revizije, pa je odlučeno kao u izreci i revizija odbačena, osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 19576/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 10906/2023: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti kao nedozvoljene
- Rev 8348/2021: Odbačena posebna i redovna revizija u sporu male vrednosti
- Rev 1977/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u sporu male vrednosti
- Rev 19685/2024: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade imovinske štete
- Rev 4763/2025: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 12079/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete