Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o povraćaju samodoprinosa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacuje reviziju tužilaca u sporu male vrednosti radi povraćaja samodoprinosa. Sud navodi da, iako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu, revizija u sporovima male vrednosti nije dozvoljena prema posebnim odredbama zakona.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2052/2019
03.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nenad Vukadinović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Bački Petrovac, koju zastupa Opštinski javni pravobranilac iz Bačkog Petrovca, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 1288/17 od 18.02.2019. godine, u sednici održanoj 03.09.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 1288/17 od 18.02.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 1288/17 od 18.02.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 4958/16 od 18.01.2017. godine, u prvom stavu izreke, usvojen je tužbeni zahtev. U drugom stavu izreke, obavezana je tužena da tužiocima, na ime ukupne glavnice vraćanja nezakonito obustavljenih novčanih sredstava samodoprinosa u periodu od 01.02.2010. godine do 30.11.2013. godine, isplati i to: AA iznos od 5.562,00 dinara, BB iznos od 27.008,00 dinara i VV iznos od 21.487,82 dinara, sve sa označenom zakonskom zateznom kamatom. U trećem stavu izreke, obavezana je tužena da svakom od tužilaca, pored glavnice iz drugog stava izreke, isplati zakonsku zateznu kamatu i to AA u iznosu od 4.600,26 dinara, BB u iznosu od 10.865,90 dinara i VV u iznosu od 8.181,86 dinara. U četvrtom stavu izreke, obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 93.244,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.01.2017. godine do isplate.
Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 1288/17 od 1802.2019. godine, u prvom stavu izreke, žalba tužene je delimično usvojena i prvostepena presuda preinačena tako što je obavezana tužena da tužiocima na dosuđene iznose glavnice iz drugog stava izreke prvostepene presude, isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 23.05.2016. godine kao dana utuženja, umesto počev od 19.05.2016. godine do isplate, kao i da im na iznos od 93.244,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka, isplati zakonsku zateznu kamatu počev od dana izvršnosti presude umesto počev od 18.01.2018. godine do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtev tužilaca u delu kojim su tražili isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice u periodu od 19.05.2016. godine do 23.05.2016. godine; da tužena plati svakom od tužilaca na napred označene iznose glavnice i zakonsku zateznu kamatu prema nalazu veštaka i do 19.05.2016. godine i to AA iznos od 4.600,96 dinara, BB iznos od 10.865,90 dinara i VV iznos od 8.181,86 dinara; kao i delu kojim tužioci potražuju isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade troškova postupka u periodu do dana presuđenja pa do dana izvršnosti. U preostalom delu je žalba tužene odbijena, a prvostepena presuda u preostalom, a nepreinačenom delu potvrđena. U drugom stavu izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 87/18), a radi razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse i radi novom tumačenja prava.
Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, a osporavanjem odluke o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđene iznose na ime glavnog duga, uz ukazivanje na savesnost tužene prilikom uvođenja i naplate samodoprinosa, zapravo se osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Pobijanom presudom, imajući u vidu vrednost predmeta spora, pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP. Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda (u postupku u sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.
Prilikom ocene dozvoljenosti revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da je u konkretnom slučaju pobijanom odlukom preinačena prvostepena presuda, ali nalazi da nema mesta primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku. Naime, navedena odredba može se primeniti samo kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog vanrednog pravnog leka, prema vrednosti spora, odnosno u slučaju kada se radi o reviziji izjavljenoj protiv pravnosnažne presude u kojoj je pobijani deo pravnosnažne presude ili označena vrednost predmeta spora ispod granične vrednosti za dozvoljenost revizije, ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog zakona (ZPP), određeno da revizija nije dozvoljena, kao što je to slučaj kada se revizijom pobija odluka o troškovima postupka ili kamati kao sporednim potraživanjima, odluka u sporovima male vrednosti i parnicama zbog smetanja državine ili ako je posebnim zakonom propisano da revizija protiv odluke u toj vrsti sporova nije dozvoljena. Kako je u konkretnom slučaju preinačena prvostepena odluka u sporu male vrednosti u kojoj je posebnom odredbom Zakona o parničnom postupku određeno da revizija nije dozvoljena, to nema mesta primeni opšte odredbe iz člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP o dozvoljenosti revizije u slučaju preinačenja.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 10326/2022: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o povraćaju samodoprinosa
- Rev2 1443/2020: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o isplati naknade za stalnost
- Rev 6843/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o dugu
- Rev 2431/2019: Nedozvoljena revizija protiv odluke o zakonskoj zateznoj kamati
- Rev 1110/2019: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev 4553/2019: Odbacivanje revizije izjavljene protiv odluke o kamati kao sporednom traženju
- Rev 2752/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti