Odgovornost države za oštećenje privremeno oduzetih predmeta u depozitu

Kratak pregled

Vrhovni sud je preinačio drugostepenu presudu i potvrdio pravo tužioca na naknadu štete za stvari oštećene u sudskom depozitu. Sud je utvrdio da država odgovara za štetu nastalu zbog neadekvatnog čuvanja predmeta oduzetih u krivičnom postupku.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20857/2024
22.01.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Ateljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv preinačenog dela presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 540/24 od 04.04.2024. godine, u sednici održanoj 22.01.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 540/24 od 04.04.2024. godine, u stavu drugom, trećem, četvrtom i petom izreke, tako što se ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3219/22 od 14.02.2023. godine u stavu drugom i trećem izreke i ODBIJA zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3219/22 od 14.02.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe izvršeno 14.02.2023. godine. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je obavezana tužena da tužiocu, na ime naknade materijalne štete, isplati 2.122.301,42 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.2022. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 254.895,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od sticanja uslova za izvršnost presude do isplate.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 540/24 od 04.04.2024.godine, stavom prvim izreke, odbio, kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio rešenje sadržano u stavu prvom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3219/22 od 14.02.2023. godine. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3219/22 od 14.02.2023. godine, u stavu drugom izreke, tako što je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade materijalne štete isplati 2.122.301,42 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.2022. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3219/22 od 14.02.2023. godine i odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova drugostepenog postupka isplati 33.000,00 dinara. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv preinačenog dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408., u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023), i člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), pa je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, protiv tužioca vođen je krivični postupak pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu , po optužnom predlogu Prvog OJT u Beogradu KT br. 1874/11 od 27.09.2012.godine, zbog krivičnog dela nedozvoljena trgovina iz člana 243. stav 1. KZ, koji postupak je rešenjem Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 6713/12 od 27.02.2017. godine, (pravnosnažnim od 20.03.2017. godine), obustavljen, usled nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja. U toku navedenog postupka, tužiocu su od strane pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova , radi prikupljanja dokaza, privremeno oduzete stvari o čemu je sačinjena Potvrda o privremeno oduzetim predmetima MUP-DP-PU za Grad Beograd-UKP II Odeljenje od 15.02.2011. godine. Navedene stvari su prosleđene depozitu Prvog osnovnog suda u Beogradu 28.07.2011. godine, a po spisku predmeta koji su predati sudskim depozitu KU-3198/11 od 28.07.2011. godine. Nakon pravnosnažnog okončanja predmetnog krivičnog postupka, Treći osnovni sud u Beogradu je rešenjem K 6713/12 od 28.12.2017. godine, pravnosnažnim 14.05.2018. godine, tužiocu vratio privremeno oduzete predmete - stvari, bliže opisane u Potvrdi o privremeno oduzetim predmetima MUP-DP-PU za Grad Beograd-UKP II Odeljenje od 15.02.2011. godine. Službenom beleškom – Zapisnikom o primopredaji Odeljenja za depozite Prvog osnovnog suda u Beogradu od 05.09.2019. godine, konstatovano je da se sve stvari navedene u rešenju o vraćanju privremeno oduzetih predmeta K 6713/12 Trećeg osnovnog suda u Beogradu faktički nalaze u depozitu, da su preuzete od strane punomoćnika tužioca i da su pojedine stvari oštećene usled vlage i drugih uzroka. Veštačenjem od strane sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke utvrđen je stepen oštećenja na pokretnim stvarima- odevnim predmetima koje su se nalazile u depozitu suda, u stepenu 100% kao i visina potraživanja tužioca po tom osnovu na dan 29.11.2022. godine, u iznosu od 2.122.301,42 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da postoji odgovornost tužene shodno članu 172. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom da su nadležni organi tužene nepravilno čuvali stvari, zbog čega je usled navedenog propusta pričinjena materijalna šteta tužiocu u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem sudskog veštaka, zbog čega je u u smislu odredbe člana 154., 155., 172., 185. i 189. Zakona o obligacionim odnosima tužbeni zahtev tužioca usvojio.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu tako što je tužbeni zahtev tužioca odbio, nalazeći da je privremeno oduzimanje stvari izvršenu shodno odredbama tada važećeg Zakona o krivičnom postupku a da tužilac u toku postupka nije dokazao da je u postupanju organa tužene prilikom oduzimanja, potom i čuvanja stvari bilo, niti u čemu se sastoji, nezakonito i protivpravno postupanje koje bi bilo u uzročno posledičnoj vezi sa nastalom štetom za tužioca i koje bi vodilo odgovornosti tužene u smislu člana 172 Zakona o obligacionim odnosima, niti je dokazao da je tužena stvari skladištila i držala u neadekvatnim uslovima.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, preinačenjem prvostepene presude, pogrešno primenio materijalno pravo.

Odredbom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), na osnovu odredbe člana 155. istog Zakona. Na osnovu odredbe člana 185. Zakona o obligacionim odnosima, odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala (stav 1.). Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stav 2.). Kad uspostavljanje ranije stanja nije moguće ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete (stav 3.).

Odredbom člana 60. stav 1. tačka 1. Zakona o policiji („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 101/2005, 63/2009 – odluka US) koji je važio u vreme privremenog oduzimanja predmeta, propisano je da će ovlašćeno službeno lice privremeno oduzeti predmet ako okolnosti slučaja ukazuju da je određeni predmet namenjen za izvršenje krivičnog dela ili prekršaja. Odredbom člana 60. stav 2. tog Zakona propisano je da o privremenom oduzimanju ovlašćeno službeno lice dužno je da izda potvrdu i da potvrda mora da sadrži podatke o privremeno oduzetim predmetima po kojima se predmeti razlikuju od drugih predmeta, kao i podatke o licu od koga je predmet oduzet. Odredbom člana 61. stav 1. istog Zakona propisano je da kada zbog svojstva privremeno oduzetih predmeta čuvanje u prostorijama policije nije moguće ili je povezano sa značajnim teškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se smestiti ili obezbediti na drugi odgovarajući način, do donošenja odluke nadležnog organa. Istim članom, stavom 2. propisano je da kada prestanu razlozi zbog kojih je predmet privremeno oduzet, ako drugim zakonom ili odlukom nadležnog organa nije drugačije određeno, privremeno oduzeti predmeti će se vratiti licu od koga su oduzeti, a ako je došlo do značajnog gubitka vrednosti predmeta, lice ima pravo na naknadu štete.

U konkretnom slučaju, tužiocu su, u toku vođenja krivičnog postupka pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu, od strane MUP-a oduzete pokretne stvari i izdata Potvrda o privremeno oduzetim predmetima od 15.02.2011. godine, u kojoj su taksativno navedeni oduzeti predmeti, a u skladu sa članom 82. stav 1. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku. Kako je Službenom beleškom – Zapisnikom o primopredaji Odeljenja za depozite Prvog osnovnog suda u Beogradu od 05.09.2019. godine, konstatovano se sve stvari navedene u rešenju o vraćanju privremeno oduzetih predmeta K 6713/12 Trećeg osnovnog suda u Beogradu faktički nalaze u depozitu, da su preuzete od strane punomoćnika tužioca i da su pojedine stvari oštećene usled vlage i drugih uzroka, to je prvostepeni sud pravilno zaključio da su organi tužene propuštanjem vršenja dužnosti čuvanja oduzetih stvari od oštećenja ili uništenja, odnosno od značajnog gubitka vrednosti oduzetih predmeta, tužiocu pričinili štetu u obimu i visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem sudskog veštaka ekonomsko finansijske struke.

Naime, tužena je preko svojih organa oduzela predmete od tužioca u zakonito sprovedenom postupku, ali je time preuzela i obavezu čuvanja tih predmeta sa pažnjom dobrog domaćina, kao i da ih nakon okončanja postupka vrati u stanju u kome su bili u momentu oduzimanja ( odgovornost za rizik). Činjenica da su oduzeti predmeti vraćeni oštećeni, sama po sebi predstavlja nezakonit rad organa tužene u smislu 172 Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega suprotno zaključku drugostepenog suda tužilac nije bio dužan da dokazuje da li je prilikom oduzimanja i čuvanja stvari bilo nezakonitog i protivpravnog postupanja, niti u čemu se isto sastoji.

Odluka prvostepenog suda o troškovima parničnog postupka, je pravilna, jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav i 154. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu njegov ishod.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.