Odbijanje revizije u sporu za izdržavanje punoletne dece na redovnom školovanju

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio reviziju tuženog kao neosnovanu, potvrđujući visinu doprinosa za izdržavanje njegove dve punoletne ćerke koje su na redovnom školovanju. Dosuđeni iznosi su adekvatni potrebama poverilaca i mogućnostima dužnika izdržavanja, uzimajući u obzir i njegove dnevnice.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2105/2025
18.06.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilja AA i BB, obe iz ...,, čiji su punomoćnici Dragan Bojanić, advokat iz ... i Jovan Čelebić, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., sa privremenim boravištem u ..., čiji je punomoćnik Dušan Obrenčević, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 484/24 od 09.10.2024. godine, u sednici održanoj 18.06.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 484/24 od 09.10.2024. godine, u delu stava prvog izreke pod tačkom 1.

ODBIJA SE zahtev tužilja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P2 3/24 od 25.04.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilja i obavezan tuženi da na ime svog dela zakonske obaveze izdržavanja tužilja plaća mesečne iznose od po 47.000,00 dinara, odnosno ukupno 94.000,00 dinara i to na ruke tužiljama svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, počev od 25.04.2024. godine pa ubuduće dok za to postoji zakonska obaveza ili dok ova presuda ne bude ukinuta ili izmenjena, s tim što je dospele neisplaćene rate dužan da isplati odjednom u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu u kojem su tužilje tražile da se obaveže tuženi da im plaća izdržavanje za period od 20.06.2023. godine do 24.04.2024. godine. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 484/24 od 09.10.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je obavezan tuženi da na ime svog dela zakonske obaveze izdržavanja tužilja plaća mesečne iznose od po 40.000,00 dinara, odnosno ukupno 80.000,00 dinara i to na ruke tužiljama svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, počev od 25.04.2024. godine pa ubuduće dok za to postoji zakonska obaveza ili dok ova presuda ne bude ukinuta ili izmenjena, s tim što je dospele neisplaćene rate dužan da isplati odjednom u roku od 15 dana od dana prijema npresude (tačka 1), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa od po 40.000,00 dinara do traženih iznosa od po 47.000,00 dinara (tačka 2). Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu tačke 1. iz stava prvog izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužilje su podnele odgovor na reviziju tuženog sa zahtevom za naknadu troškova povodom njegovog sastava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23, u daljem tekstu: ZPP) u vezi člana 208. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“ broj 18/2005 i 6/2015), Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je bio u braku sa majkom tužilja i u toku njihovog braka su rođene tužilja AA ...2001. godine i tužilja BB ...2002. godine. Ovaj brak je razveden presudom Osnovnog suda u Paraćinu P2 430/20 od 20.01.2021. godine. U momentu podnošenja tužbe, tužilja AA je upisala prvu godinu akademskih studija, studijski program ... na Univerzitetu „Singidunum“ u Beogradu, dok je tužilja BB bila redovni učenik četvrtog razreda gimnazije u ... . Tužilja AA je u međuvremenu položila prijemni ispit i upisala prvu godinu studija za školsku 2021/2022. godinu na Univerzitetu „Singidunum“, studijski program „...“, dok je školsku 2022/2023. godinu upisala na Beogradskoj akademiji poslovnih, umetničkih - strukovnih studija, odsek za ... kao student na budžetu i nema troškova školarine. Ukupne mesečne potrebe tužilja AA je opredelila u iznosu od 90.000,00 dinara, od toga za izlazak u grad oko 6.000,00 dinara, za hranu između 10.000,00-15.000,00 dinara, za garderobu i obuću oko 10.000,00 dinara, za kupovinu lekova 700,00 dinara, za kupovinu sredstva za higijenu oko 3.000,00 dinara, za kozmetiku 2.000,00 dinara, za račun za telefon 7.000,00 dinara (od kog iznosa tuženi plaća 1.500-2.000,00 dinara). Tužilja AA stanuje u Beogradu, u stanu svoje bake čiji su režijski troškovi mesečno oko 1.000,00 dinara, infostan 3.000,00 dinara, usluge interneta 2.000,00 dinara, koje plaća tuženi, a po potrebi majka tužilja. Troškove za kupovinu knjiga nije imala jer ih je dobila od fakulteta kao samofinansirajući student, a školarina za prvu i drugu godina studija je iznosila po 1.500 evra, koje iznose su platili roditelji zajednički u mesečnim ratama. Od februara 2023. godine tužilja AA je boravila stalno u ... u stanu kod majke, a studije je pohađala onlajn, na koji način je polagala i ispite. Ona je ...2023. godine rodila dete, ali sa ocem deteta ne živi u vanbračnoj zajednici, već je nastavila da živi u stanu svoje bake u Beogradu sa sestrom, gde su i u prethodnom periodu zajedno živele. Ukupne mesečne potrebe tužilja AA je opredelila u istom iznosu kao i sestra AA (90.000,00 dinara), od toga za kupovinom garderobe i obuće oko 10.000,00 dinara, za sredstva za ličnu higijenu 3.000,00 dinara i kozmetiku oko 1.000,00 dinara. Školarina na njenom fakultetu iznosi 1.500 evra godišnje, a plaća se u mesečnim ratama od po 14.700,00 dinara. U Beogradu stanuje u stanu koji je vlasništvo njene bake sa tužiljom AA. Prema nalazu i mišljenju veštaka ekonomsko-finansijske struke, ukupne mesečne potrebe tužilje AA su 80.309,00 dinara, a tužilje BB 78.859,00 dinara. Tuženi radi u Sloveniji kao vozač kamiona i svake druge nedelje dolazi u ... gde boravi preko vikenda. Njegova mesečna neto plata iznosi od 1.100 do 1.500 evra, a pored toga ima i dnevnice kada je na putu van Slovenije, koje iznose od 800 do 1.500 evra. Njegove mesečne potrebe se mogu zadovoljiti iznosom od oko 500 evra. Tuženi doprinosi izdržavanju tužilja na način što obe koriste njegovu platnu karticu na koju tuženi nedeljno uplaćuje iznose od po 6.000,00 – 7.000,00 dinara i sa nje podižu novac, a daje im novac i na ruke svake druge nedelje u mesecu prilikom dolaska u ..., u iznosima koje traže. Troškove letovanja i zimovanja tužilja obezbeđuju roditelji zajednički. U pogledu mogućnosti majke tužilja kao drugog dužnika izdržavanja, utvrđeno je da ona ostvaruje mesečna primanja od oko 80.000,00 dinara, a da ostvaruje dodatne prihode i kao animator na dečijim rođendanima.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja da tuženi redovno podmiruje većinu troškova tužilja (školarina, mobilni telefon, garderoba, obuća, izlasci, troškovi higijene), nižestepeni sudovi su stanovišta da tuženi nema obavezu da doprinosi izdržavanju tužilja za period pre dana presuđenja, zbog čega je u tom delu odbijen tužbeni zahtev. Međutim, kako su tužilje punoletne, ali se nalaze na redovnom školovanju i mlađe su od 26 godina, prvostepeni sud je obavezao tuženog da ubuduće doprinosi njihovom izdržavanju sa mesečnim iznosima od po 47.000,00 dinara za svaku tužilju (odnosno ukupno 94.000,00 dinara) nalazeći da tuženi ima materijalnih mogućnosti da sa ovim iznosima doprinosi izdržavanju tužilja jer su njegovi mesečni prihodi po osnovu plate i dnevnica u rasponu od 1.900 do 3.000 evra.

Prema stanovištu drugostepenog suda, prvostepeni sud je prilikom donošenja ovakve odluke pogrešno primenio kriterijume iz člana 160. Porodičnog zakona jer je izveo pogrešan činjenični zaključak o visini mesečnih primanja tuženog, budući da je pogrešno uzeo u obzir i visinu dnevnica koje predstavljaju dodatak na zaradu koju tuženi kao vozač kamiona dobija i treba da služe isključivo za zadovoljenje njegovih potreba dok se nalazi na putu. Kako je po stanovištu ovog suda mesečna zarada tuženog u neto iznosu od 1.100 do 1.500 evra i njegove mesečne potrebe mogu se zadovoljiti iznosom od 500 evra, a iz činjeničnog utvrđenja proizilazi da je tuženi i pre presuđenja podmirivao sve potrebe tužilja u pretežnom delu u visini od oko 40.000,00 dinara za svaku tužilju, iz tog razloga je delimično preinačio prvostepenu presudu tako što je obavezao tuženog da doprinosi izdržavanju tužilja sa ukupnim iznosom od 80.000,00 dinara mesečno, a preko tog iznosa je odbio tužbeni zahtev kao previsoko postavljen.

Po nalaženju Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo.

Obaveza roditelja da izdržavaju svoju decu propisana je članom 27. Konvencije o pravima deteta, po kojoj roditelji ili druga lica odgovorna za dete imaju prvenstveno odgovornost da u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogućnosti obezbede životne uslove potrebne za razvoj deteta. Roditelji su nakon sticanja punoletstva dužni da izdržavaju svoje dete koje se redovno školuje i njihova obaveza traje do isteka vremena trajanja školovanja u odgovarajućoj školi, a u svakom slučaju ova obaveza roditelja prestaje kada dete navrši 26-tu godinu života, kako je to propisano odredbom člana 155. stav 2. Porodičnog zakona. Za pravo punoletnog deteta na izdržavanje nije od presudne važnosti da li dete ima formalno status redovnog ili vanrednog učenika, već okolnost da se školovanje odvija kontinuirano i bez velikih prekida. Izdržavanje punoletnog deteta koje se školuje uslovljeno je i postojećim mogućnostima roditelja. Zato su roditelji u obavezi da se staraju o daljem školovanju i stručnom usavršavanju svoje punoletne dece u meri u kojoj to, po redovnom toku stvari, dopuštaju njihove materijalne mogućnosti. Svrha izdržavanja punoletne dece na redovnom školovanju jeste da se isti posvete stručnom usavršavaju i uspešnom školovanju, bez brige o sopstvenoj egzistenciji.

Kriterijumi za određivanje izdržavanja propisani su članom 160. Porodičnog zakon, prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaj za određivanje izdržavanja (stav 2), dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3).

Imajući u vidu da tuženi ostvaruje mesečnu zaradu u inostranstvu od 1.100 do 1.500 evra, da nije podstanar i da je za njegovog izdržavanje potrebno 500 evra mesečno, a da ukupne mesečne potrebe tužilje AA iznose 80.309,00 dinara, a tužilje BB 78.859,00 dinara, Vrhovni sud nalazi da su iznosi doprinosa izdržavanja tužilja koji su im dosuđeni drugostepenom presudom adekvatni i u skladu sa utvrđenim realnim mogućnostima tuženog i njegovim životnim standardom. Plaćanjem tih iznosa, a suprotno navodima revizije, ne bi bila ugrožena egzistencija tuženog, niti bi to bilo nepravedno prema njemu, posebno ako se ima u vidu da je tuženi i do sada, u prethodnom periodu, dobrovoljano doprinosio izdržavanju punoletnih ćerki na redovnom školovanju sa približno istom sumom (od po 40.000,00 dinara mesečno). Dosuđenim iznosima, uz doprinos majke tužilja, biće zadovoljene njihove potrebe dok su na redovnom školovanju. Pri tome se ne može zanemariti nesporna činjenica da tuženi često ostvaruje velike dnevnice za putovanje u inostranstvo koje ne ulaze u njegovu zaradu, kako je to pravilno zaključio drugosteopeni sud, ali služe za podmirivanje svih njegovih potreba i time utiču na visinu zarade tuženog kao dužnika izdržavanja. Naime, trošenjem iznosa dobijenih dnevnica na sopstvene potrebe, tuženom preostaje ceo iznos zarade iz koje će isplaćivati doprinose za izdržavanje punoletnih ćerki.

Ukazivanje u reviziji da je tužilac promenio poslodavca i da mu je zarada sada niža od one utvrđene u vođenom postupku po tužbi tužilja, jesu činjenice koje ne mogu da utiču na drugačiju odluku suda u ovom postupku jer su nastale nakon zaključenja glavne rasprave, ali tužilac može eventualno da traži izmenu sudske odluke u pogledu visine doprinosa izdržavanja u novom postupku.

Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke, bez detaljnog obrazlaganja svoje odluke, shodno odredbi člana 414. stav 2. ZPP.

Troškovi odgovora na reviziju, po oceni Vrhovnog suda, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, te je primenom člana 154. stav 1. u vezi člana 165. stav 1. ZPP i člana 207. Porodičnog zakona, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.