Odbijanje revizije u sporu za naknadu štete iz zajedničke izgradnje

Kratak pregled

Revizijski sud je potvrdio da tužena nije odgovorna za štetu jer nije bila prodavac spornih stanova. Tužioci nisu dokazali postojanje štetne radnje i uzročne veze između postupanja tužene i tvrđene imovinske štete.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21318/2024
26.11.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srpko Savić, advokat iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik AA iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Marković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2538/23 od 29.05.2024. godine, u sednici veća održanoj 26.11.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca AA izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2538/23 od 29.05.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2538/23 od 29.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 2355/20 od 14.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor presuđene stvari. Stavom drugim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe kao u podnesku tužilaca od 07.04.2022. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca AA i BB kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade štete isplati iznos od 32.307.724,25 dinara, sa obračunatom bankarskom kamatom, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tužioci da solidarno na ime naknade troškova parničnog postupka isplate tuženoj iznos od 414.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2538/23 od 29.05.2024. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem i četvrtom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da je revizija tužioca AA neosnovana, a revizije tužilje BB nedozvoljena.

Tužilju BB je tokom postupka zastupao tužilac AA.

Odrebom člana 85. stav 6. ZPP propisano je da stranku mora da zastupa advokat u postupku po vanrednim pravnim lekovima, izuzev ako je sama advokat. Odredbom člana 89. stav 2. ZPP propisano je da ako stranka u punomoćju nije bliže odredila ovlašćenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu ovakvog punomoćja da preduzima sve radnje u postupku, ali mu je uvek potrebno izričito ovlašćenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili odricanje od tužbenog zahteva, za zaključenje poravnanja, za povlačenje ili odricanje od redovnog pravnog leka i za prenošenje punomoćja na drugo lice. Reviziju protiv presude Apelacionog suda u Beogradu izjavili su tužioci putem advokata Srpka Savića. Uz reviziju je priloženo punomoćje za navedenog advokata, koje je potpisao tužilac AA. Tužilja BB nije ovlastila advokata Srpka Savića da izjavi reviziju u njeno ime, pa je revizija tužilje BB nedozvoljena na osnovu člana 85. i 410. stav 2. tačka 2. ZPP, pa je iz navedenih razloga odlučeno kao u stavu drugom izreke ove odluke.

U postupku donošenja pobijane odluke nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Navodi revizije o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP ne predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje revizije u smislu člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženoj je, kao investitoru, rešenjem GO Zvezdara od 15.11.2007. godine izdato odobrenje za izgradnju objekta, spratnosti SU+PR+2, na kat.parceli .../... k.o. ..., u ulici ... broj ... . Između tužene kao investitora i GG i AA, kao suinvestitora, zaključen je Ugovor o zajedničkoj izgradnji Ov .../... od 12.12.2007. godine kojim su suinvestitori preuzeli obavezu da za ustupanje prava korišćenja nepokretnosti, od svog materijala, svojom opremom i radnom snagom, izvedu radove na izgradnji onog dela objekta koji pripada u svojinu investitoru i to: stambena jedinica broj 1 u prizemlju, stambena jedinca broj 6 na drugom spratu i garažna prostorija ispod stana broj 1 (označen kao broj 1a). U cilju izvođenja radova na izgradnji stambenog objekta tužena je sa Građevinskom radnjom „DD“ koju zastupa tužilac, kao izvođačem radova, zaključila Ugovor o građenju Ov .../... od 17.01.2008. godine, kojim je predviđeno da investitor ustupa, a izvođač prihvata da izvede radove prema projektu i ponudi izvođača, svojom radnom snagom, građevinskim materijalom, opremom, a za navedene radove dobije 35% neto stambene površine. Aneksom Ugovora o građenju Ov .../... od 28.08.2008. godine, preciziran je Ugovor o građenju od 17.01.2008. godine tako što se izvođač obavezuje da izvede isključivo grube građevinske radove sa pokrovnom konstrukcijom, a na osnovu nadoknade za izvedene radove izvođaču se ustupa u suterenu, u celini prednji deo kolektivne garaže u dubini od 10,45m korisne površine, zajedno sa ulaznom rampom i dva parking mesta van objekta, kompletna terasa i tehnička prostorija u osnovi prizemlja. Aneksom ugovora Ov broj .../... od 05.02.2009. godine, ugovoreno je da tuženoj pripadaju u isključivu svojinu i državinu stanovi broj 1, 6 i 1a, a suinvestitorima GG i tužiocu AA stanovi broj 2, 3 i 4 na prvom spratu i broj 5 i 7 na drugom spratu. GG je kao prodavac sa ĐĐ kao kupcem zaključio Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti Ov broj .../... od 09.01.2009. godine koji je imao za predmet prodaju stana broj 3 u novoizgrađenom objektu u ... ulici ... i po ovom ugovoru je isplaćena kupoprodajna cena. Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti Ov broj .../... od 15.08.2014. godine, zaključen je između BB i GG kao prodavca i EE kao kupca, a ovaj ugovor je imao za predmet prodaju stana broj 4 u objektu u ... ulici ... u ..., sa čime se tužilac saglasio. Prema Ugovoru o kupoprodaji od 06.11.2009. godine i 09.07.2010. godine, tužilja BB je prodavac stanova 8 i 9 u novoizgrađenom objektu u ... ulici ... uz obavezu da snosi sve troškove uknjižbe stanova i priključenja na daljinski sistem grejanja.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, koje se ne može pobijati u smislu člana 407. ZPP, po oceni Vrhovnog suda nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev uz zaključak da tužilac nije dokazao da je pretrpeo štetu usled radnji tužene odnosno postojanje uzročne veze između radnji tužene i štete za koju tvrdi da je pretrpeo. Tužilac nije dokazao tvrdnju da je oštećen prodajom stanova broj 3 i 4 u novosagrađenoj zgradi u ulici ... broj ..., jer prodavac ovih stanova nije bila tužena. Kod utvrđenog da u odnosu na obaveze suinvestitora i izvođača radova nije bila određena naknada u novcu već u ustupanju određenog prostora, a da tužilac nije naveo u čemu je tužena onemogućila tužioca u realizaciji ugovora, to ni po ovom osnovu nema osnova za odgovornost tužene za naknadu štete. Ne stoje ni navodi o nezakonitim radnjama tužene koja sprečava tužioca da priključi na daljinski sistem grejanja stanova u novoizgrađenom objektu i da legalizuje ceo objekat, jer nadležni organi odluku o legalizaciji objekta i ispunjenosti uslova donose u zakonom propisanom postupku na osnovu odgovarajuće dokumentacije. Postupanje tužene koja se u više navrata obraćala nadležnim organima GO Zvezdara i JKP „Beogradske elektrane“ sa zahtevima da se obustavi postupak legalizacije objekta ne može predstavljati štetnu radnju jer je to pravo tužene kao lica kome je izdato odobrenje za izgradnju objekta. Pored toga, tužioci, na kojima je bio teret dokazivanja nisu sudu pružili niti predložili dokaze da je tužena pričinila tužiocu štetu sprečavanjem realizacije završetka svih pravnih poslova po kupoprodajnim ugovorima, daljih investicionih građevinskih projekata, a ocenjen je kao osnovan i prigovor zastarelosti.

Pojam materijalne štete propisan je odredbom člana 155. Zakona o obligacionim odnosima, po kome štetu predstavlja umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist). Oštećeni ima pravo na naknadu kako obične štete, tako i izmakle koristi (član 189. stav 1. ZOO), a za štetu odgovara onaj ko drugome istu prouzrokuje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice (član 154. stav 1. ZOO).

Uslovi za ostvarenje prava na naknadu štete su: nastanak štete, radnja štetnika i postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje. U konkretnom slučaju tužilac nije dokazao postojanje uzročne veze između postupanja tužene i štete za koju tvrdi da je pretrpeo. Kod utvrđene činjenice da tužena nije bila prodavac stanova broj 3 i 4 po Ugovorima o kupoprodaji od 09.01.2009. godine i 15.08.2014. godine, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da nisu ispunjeni uslovi za odgovornost tužene, a osnovan je i zaključak nižestepenih sudova da tužilac nije priložio niti predložio dokaze u odnosu na preostale tvrdnje vezane za isplatu naknade za gradnju objekta, za sprečavanje priključenja na daljinski sistem grejanja i legalizaciju objekta, sprečavanje realizacije završetka svih pravnih poslova i naplate potraživanja po kupoprodajnim ugovorima i sprečavanje daljih investiciono-građevinskih projekata. Po oceni Vrhovnog suda, odluka o tužbenom zahtevu je doneta pravilnom primenom materijalnog prava, za koju su dati dovoljni i jasni razlozi, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud. Faktički u reviziji se ponavljaju navodi koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tužioca koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi. U preostalom delu revizija osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i stavlja primedbu na ocenu dokaza, zbog čega se revizija ne može izjaviti primenom člana 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.