Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a potom je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. Predmet spora je dug čija vrednost ne prelazi 3.000 evra, što ga čini sporom male vrednosti u kojem revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2153/2023
25.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Rnjaković, advokat iz ..., protiv tužene „Sabra Sompany“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Jelena Stanković, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 6374/21 od 05.08.2022. godine, u sednici održanoj 25.01.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 6374/21 od 05.08.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 6374/21 od 05.08.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 24764/20 od 18.12.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužilji isplati 52.130,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.04.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati troškove parničnog postupka od 17.485,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 6374/21 od 05.08.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovna žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za troškove drugostepenog postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20 i 10/23 – drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. ZPP u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Sporno pravno pitanje na koje se u reviziji ukazuje nije od opšteg interesa već je vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog pravnog odnosa. Ukazivanjem na razloge otkazivanja putovanja od strane tužilje i u sklopu navedenog značaj početka primene Uredbe o ponudi zamenskog putovanja za turističko putovanje koje je otkazano ili nije realizovano usled bolesti COVID - izazvane virusom 19 SARS-Cov – 2 ( „Službeni glasnik RS“ broj 63/2020 od 30.04.2020. godine), zapravo se osporava utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno po članu 407. stav 2. ZPP. Tužena u reviziji ukazuje na pravno stanovište izraženo u odlukama drugostepenih sudova, ali kako nije reč o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je ova, to nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse. Bitne povrede postupka nisu razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.
Po članu 468. stav 1. ZPP sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi duga podneta je 25.06.2020. godine, vrednost predmeta spora je 52.130,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti, to je revizija nedozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 19030/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 17515/2023: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu male vrednosti
- Rev 22053/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u komunalnom sporu male vrednosti
- Rev 19878/2022: Odluka Vrhovnog suda o neprihvatanju posebne i odbacivanju redovne revizije
- Rev 13817/2022: Odbačena revizija u sporu male vrednosti kao nedozvoljena
- Rev 28645/2023: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi sticanja bez osnova
- Rev 8832/2023: Nedozvoljenost posebne revizije i revizije u sporu male vrednosti