Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o troškovima

Kratak pregled

Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o posebnoj reviziji tužene i odbacuje reviziju kao nedozvoljenu. Revizija je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, što predstavlja sporedno traženje i nije razlog za izjavljivanje ni posebne ni redovne revizije.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21947/2023
26.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca JKP „Objedinjena naplata Niš“ sa sedištem u Nišu, čiji je punomoćnik Ana Miljković, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Jugović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 591/23 od 29.05.2023. godine, u sednici održanoj 26.06.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 591/23 od 29.05.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 591/23 od 29.05.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Kuršumliji P 509/2021 od 06.02.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je održano na snazi rešenje javnog izvršitelja Ivana Rakovića IIvk 448/21 od 16.06.2021. godine, kojom je obavezana tužena da tužiocu isplati 2.719,00 dinara na ime glavnog duga po osnovu neplaćenih potraživanja i to na ime pojedinačno navedenih naknada, sve kao u sadržaju tog stava a za period decembar 2020. godine, januar i mart 2021. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 03.06.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, rešenje o izvršenju IIvk 448/21 od 16.06.2021. godine je ukinuto u preostalom delu od dosuđenog iznosa od 2.719,00 dinara iz stava prvog do traženog iznosa od 11.266,00 dinara. Stavom trećim izreke, naloženo je tuženoj da tužiocu naknadi troškove postupka od 17.541,50 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Prokuplju Gž 591/23 od 29.05.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužioca i preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke presude na osnovu priznanja Osnovnog suda u Kuršumliji P 509/2021 od 06.02.2023. godine, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 52.166,00 dinara umesto dosuđenog iznosa od 17.541,50 dinara. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka isplati 20.850,00 dinara.

Protiv rešenja drugostepenog suda tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuje odredba ovog zakona o reviziji protiv presude.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima parničnog postupka koju sud donosi na osnovu ponašanja parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužene na osnovu odredbe člana 410. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Odredbom člana 28. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako za utvrđenje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u tom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).

Imajući u vidu da tužena revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može da izjavi, u smislu odredbe člana 420. Zakona o parničnom postupku, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke koja se odnosi na sporedno traženje, nije dozvoljena.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.