Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o faktičkoj eksproprijaciji

Kratak pregled

Vrhovni sud odbacuje reviziju Grada Beograda u sporu za naknadu štete zbog faktičke eksproprijacije zemljišta. Sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za izuzetnu reviziju, a redovna revizija je nedozvoljena jer vrednost spora za svakog tužioca ne prelazi cenzus.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22189/2024
03.07.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilja AA i ..., BB i VV, obe iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Branislav Herceg, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo grada Beograda, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj pritiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3643/23 od 31.01.2024. godine, u sednici održanoj 03.07.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3643/23 od 31.01.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3643/23 od 31.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 22788/18 od 13.04.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilja, pa je obavezan tuženi da im na ime naknade materijalne štete isplati, i to tužilji AA, iznos od 1.254.660,00 dinara, a tužiljama BB i VV, iznose od po 312.660,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.04.2023. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilja kojim su tražile da se obaveže tuženi da im pored dosuđenog novčanog iznosa isplati još, i to: tužilji AA iznos od 257.340,00 dinara, a tužiljama BB i VV, iznose od po 65.340,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.04.2023. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 549.630,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3643/23 od 31.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP radi ujednačavanja sudske prakse.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20, 10/23 – dr zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja u cilju ujednačavanja sudske prakse jer je obrazloženje nižestepenih presuda u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u slučaju faktičke eksproprijacije zemljišta koje je javna saobraćajnica i kao takva dobro u opštoj upotrebi jer je koristi neograničen broj lica za pešački i automobilski saobraćaj, koja je odlukom i sredstvima tuženog asfaltirana i opremljena eletro i vodovodnom mrežom i odlukom nadležnog organa istoj dodeljen naziv ulice. U slučaju faktičke eksproprijacije zemljišta, vlasnicima pripada naknada u visini tržišne vrednosti za izuzeto zemljište i ovakvo odlučivanje je u skladu sa postojećom sudskom praksom revizijskog suda, a tuženi nije dokazao postojanje različitih odluka i suprotno presuđenje u istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju tužioci nemaju svojstvo jedinstvenih suparničara u smislu člana 210. ZPP, već su obični suparničari, iz kojih razloga je za ocenu dozvoljenosti revizije merodavna vrednost predmeta spora pobijanog dela u odnosu na zahtev svakog tužioca ponaosob.

Tužba radi isplate novčanog potraživanja podneta je 21.12.2018. godine, a vrednost pobijanog dela u sporu tuženog sa tužiljom AA, iznosi 1.254.660,00 dinara, a u sporu sa tužiljama BB i VV, po 312.660,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela za svaku tužilja ponaosob ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.