Odbijanje revizije u sporu za izmenu odluke o izdržavanju

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je kao neosnovanu reviziju tuženog i potvrdio nižestepene presude kojima je povećan iznos izdržavanja za maloletno dete. Sud je utvrdio da su se okolnosti promenile usled uzrasta deteta i povećanih potreba.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2229/2017
19.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje maloletne AA iz ... koju zastupa zakonski zastupnik - majka BB iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Kalinić advokat iz ..., protiv tuženog VV sa boravištem u ..., Republika ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Trailović advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 308/17 od 20.07.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 19.10.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 308/17 od 20.07.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Negotinu - Sudska jedinica u Kladovu P2 299/16 od 20.04.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i izmenjen stav treći presude Opštinskog suda u Negotinu P 244/06 od 13.07.2007. godine tako što je obavezan tuženi VV da na ime svog dela doprinosa u izdržavanju tužilje maloletne AA plaća mesečno po 130 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, i to počev od 09.11.2016. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok ta obaveza po zakonu bude trajala ili se bude menjala, svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec uplatom na tekući račun zakonske zastupnice - majke BB, s`tim što je dospele rate dužan platiti odjednom sa kamatom počev od dospeća svake rate pa do konačne isplate po stopi koju propisuje Evropska centralna banka u dinarskoj protivvrednosti po kursu koji obračunava Narodna banka Srbije u momentu plaćanja, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je za razliku od dosuđenog do traženog iznosa od 200 evra u dinarskoj protivvrednosti, tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da na ime naknade parničnih troškova isplati zakonskom zastupniku maloletne tužilje iznos od 22.000,00 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 308/17 od 20.07.2017. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Negotinu - Sudska jedinica u Kladovu P2 299/16 od 20.04.2017. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju iz čije sadržine proizilazi da je izjavljena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o osnovanosti revizije tuženog, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11 ... 55/14- ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani revizijski navodi, isticani u žalbi, kojima se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz tačke 7. stava 2. navedene odredbe. Stranka u postupku ima položaj procesnog subjekta, u smislu člana 74. stav 1. ZPP, i dokaznog sredstva predviđenog članom 276. tog zakona. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 7. ZPP kada propusti da na zakoniti način izvrši dostavu pismena stranci kao procesnom subjektu. Propust u dostavi pismena stranci kao dokaznom sredstvu (poziva radi saslušanja stranke) ima značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi članova 7. stav 2. i 281. ZPP. U konkretnom slučaju, tuženom nije uskraćeno raspravljanje jer je na ročišta za glavnu raspravu pozivan njegov punomoćnik, dok označena relativna povreda odredaba parničnog postupka nema uticaja na pravilnost pobijane presude sa aspekta nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Negotinu P 244/06 od 13.07.2007. godine utvrđeno je da je tuženi otac tužilje, rođene ... godine, i obavezan je da plaća izdržavanje u iznosu od 7.000,00 dinara mesečno počev od dana podnošenja tužbe. Tužilja je u školskoj 2016/2017 godinu bila učenica ... razreda osnovne škole. Živi sa majkom u stanu koji je majčino vlasništvo, i za zadovoljavanje njenih potreba neophodan je iznos od 24.000,00 dinara mesečno. Majka tužilje nema obavezu izdržavanja drugih lica, u radnom je odnosu i ostvaruje prosečnu zaradu u iznosu od 29.338,00 dinara mesečno. Tuženi takođe nema obavezu izdržavanja drugih lica. Živi i radu u ..., a njegova prosečna zarada iznosi oko 700 evra mesečno. Stanuje u zakupljenom stanu. Tuženi ne plaća izdržavanje određeno pravnosnažnom sudskom odlukom zbog čega su protiv njega pokrenuti izvršni postupak i dva krivična postupka.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 164. Porodičnog zakona, koja se u ovom slučaju primenjuje na osnovu člana 40. stav 3. u vezi člana 42. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati, ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Pravnosnažna sudska odluka kojom je određena visina izdržavanja tužilje doneta je u vreme kada je ona bila dete nešto starije od godinu dana. S`toga je evidentno da su se do podnošenja tužbe u ovom sporu, zbog uzrasta tužilje i školovanja, njene potrebe povećale i da je zato određeni iznos izdržavanja u visini od 7.000,00 dinara mesečno nedovoljan za zadovoljavanje njenih sadašnjih potreba, ako se ima u vidu da minimalna suma izdržavanja iz člana 160. stav 4. Porodičnog zakona (naknada za hranjenike i lica na porodičnom smeštaju) iznosi oko 24.000,00 dinara mesečno. Zbog toga u ovom slučaju nižestepeni sudovi pravilno zaključuju da postoje promenjene okolnosti koje, u smislu citirane zakonske odredbe, opravdavaju izmenu - povećanje visine izdržavanja na iznos dinarske protivvrednosti od 130 evra mesečno. Visina obaveze tuženog u ovom novčanom iznosu određena je u skladu sa odredbom člana 160. stav 3. Porodičnog zakona i uz vođenje računa o svim okolnostima koje su od značaja za ocenu mogućnosti tuženog - visini njegove zarade i ličnim potrebama.

Iz navedenih razloga, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano se revizijom - navodom tuženog da će plaćanjem dosuđenog iznosa biti dovedena u pitanje njegova egzistencija, ukazuje i na pogrešnu primenu materijalnog prava.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom člana 153. stav 3. ZPP.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.