Odbijanje revizije u sporu za utvrđenje prava svojine održajem
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbija reviziju tužioca i potvrđuje drugostepenu presudu kojom je odbijen njegov zahtev za utvrđenje prava svojine održajem. Sud je utvrdio da tužilac nije bio savestan držalac, što je neophodan uslov za sticanje svojine na ovaj način.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2233/2021
18.08.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Velisav Mićić, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje Kraljevo i JP „Srbijašume“ Beograd - ŠG „Golija“ iz Ivanjice, radi svojine i upisa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1469/20 od 08.12.2020. godine, na sednici održanoj 18.08.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1469/20 od 08.12.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 37/19 od 22.01.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno prema tuženima, da je tužilac isključivi vlasnik zemljišta koje predstavlja kp.br. .../... KO ..., po kulturi šuma 7. klase, površine 0.20,75 ha upisana u listu nepokretnosti br. ... KO ..., što su tuženi dužni priznati i dozvoliti da se tužilac na napred navedenoj nepokretnosti upiše kao vlasnik u javnim knjigama. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da solidarno tužiocu na ime troškova postupka isplate iznos od 72.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude, pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1469/20 od 08.12.2020. godine, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi prema tuženima, da je tužilac isključivi vlasnik zemljišta i to katastarske parcele br. .../... KO ..., po kulturi šuma 7. klase, površine 0.20,75 ha, upisane u listu nepokretnosti broj ... KO ..., što su tuženi dužni priznati i dozvoliti da se tužilac na napred navedenoj nepokretnosti upiše kao vlasnik u javnim knjigama i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408.Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 i 55/14), pa je odlučio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih povreda postupka učinjenih pred drugostepenim sudom zbog kojih se revizija može izjaviti primenom člana 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Opštinske komisije za raspravljanje imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta u društvenoj svojini u ... od 03.09.1963.godine, koje je postalo pravnosnažno i izvršno 10.05.1971. godine, priznato je kućnoj zajednici sada pok. BB iz ... i to članovima njegovog domaćinstva VV, GG i tužiocu u svojinu samovlasno zauzeto zemljište na mestu zvanom „...“ i „...“ i to privremeno obeležene kp.br. .../... i .../... obe KO ... . Predaja navedenih katastarskih parcela izvršena je 17.04.1971. godine i tom prilikom od strane geometra konstatovano da površina koja je navedena u rešenjima nije pravilno određena, pa se u odnosu na faktičko stanje pojavila razlika od 0.14,34 ha, odnosno na terenu navedene parcele imaju veću površinu od površine koja je navedena u rešenju Opštinske komisije. Na osnovu rešenja Skupštine Opštine Ivanjica od 03.06.1963. godine izvršena je i promena u javnim knjigama, te su kp.br. .../... i .../... upisane u list nepokretnosti broj ... KO ... na pravnog prethodnika tužioca, njegovog oca, sada pok. BB, a nakon njegove smrti kao vlasnici navedenih parcela, po osnovu rešenja O 73/95 od 19.10.1995. godine su upisani njegovi sinovi, tužilac i njegov brat, sada takođe pok. GG sa kojim je tužilac zaključio poravnanje od 07.06.2000. godine koje je sprovedeno u javnim knjigama, pa je kp.br. .../... upisana u posedovni list broj ... KO ... na tužioca kao isključivog vlasnika, a kp.br. .../... upisana u posedovni list broj ... KO ... na GG, kao isključivog vlasnika. Na spornoj katastarskoj parceli .../... KO ..., nikada ni tužilac ni njegovi pravni prethodnici nisu bili upisani kao vlasnici. Tužilac je naveo da se ne razume u brojeve katastarskih parcela, a od strane zastupnika ŠPIK-a 60-tih godina tužiocu je rečeno da ne može da im se vrati šuma gde je bila koliba, a da može da se vrati njiva.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, zaključujući da su pravni prethodnik tužioca, a potom i tužilac od vraćanja kp.br. .../... i .../..., bili isključivi držaoci spornog zemljišta, da tužilac nema zakonitu državinu, ali je primenio odredbu člana 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, smatrajući da tužilac ima savesnu državinu koja se ima računati od 03.08.1996. godine do dana podnošenja tužbe.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtev, zaključujući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za sticanje svojine tužioca putem održaja, jer na strani tužioca ne postoji savesnost, propisana odredbom člana 28. stav 4. ZOSPO.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano revident osporava pravilnost primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda.
Odredbom člana 28. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa propisano je da savestan i zakonit držalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem protekom deset godina (stav 2.), da savestan držalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem protekom 20 godina (stav 4.). Članom 30. stavom 1. istog zakona propisano je da vreme potrebno za održaj počinje teći onog dana kada je držalac stupio u državinu stvari, a završava se istekom poslednjeg dana vremena potrebnog za zna ili ne može znati da stvar koju drži nije njegova.
Navedenim zakonskim odredbama, regulisano je sticanje prava svojine nepokretnosti održajem. Održaj je način originarnog sticanja subjektivnih stvarnih prava na osnovu državine određenog kvaliteta i protekom određenog roka. Za sticanje prava svojine održajem potrebna je zakonita i savesna državina stvari i protek roka od deset godina za nepokretne stvari ili savesna državina stvari i protek roka od 20 godina za nepokretne stvari. Zakon u odredbama člana 72. bliže određuje zakonitu i savesnu državinu pa tako propisuje da je zakonita ona državina koja se zasniva na punovažnom pravnom osnovu koji je potreban za sticanje prava svojine i ako nije pribavljena silom, prevarom ili zloupotrebom poverenja. To je državina koja je stečena na osnovu punovovažnog pravnog posla, što u konkretnom slučaju nije bilo ispunjeno, jer pravni prethodnik tužilaca nije imao punovažan pravni osnov za sticanje sporne parcele. Državina potrebna za sticanje prava svojine održajem mora biti savesna. Zakon određuje da savesna državina postoji ako držalac ne zna ili ne može znati da stvar koju drži nije njegova. Držalac mora biti savestan za sve vreme trajanja održaja. Pravilan je zaključak u pobijanoj odluci da tužilac nije bio savestan, zbog čega je neosnovano suprotno ukazivanje u reviziji. Naime tužilac je bio uknjižen na parceli .../..., dok na spornoj katastarskoj parceli .../... KO ..., nikada ni tužilac ni njegovi pravni prethodnici nisu bili upisani kao vlasnici koju činjenicu, koja je postojala i u vreme kada se i sam knjižio na parceli, je tužilac morao i mogao znati i nije mu mogla ostati nepoznata. Ovo stoga što mu je i predočeno da sporna katastarska parcela na kojoj je šuma ne može biti vraćena, a kod činjenice, koju je uviđajem utvrdio i prvostepeni sud, da sporna parcela predstavlja šumsko zemljište, odnosno šumu, proizlazi da je tužiocu od početka bilo poznato da sporna parcela ne može da mu se vrati odnosno dodeli i da ne može steći pravo vlasništva na istoj, a pored toga bio je upoznat i sa činjenicom faktičkog stanja na terenu koju je geometar izneo, da su parcele veće površine na terenu od površine navedene u rešenju od 03.09.1969. godine, te je zbog svega navedenog tužilac bio nesavestan, što su tuženi suprotno revizijskim navodima i dokazali, zbog čega nisu ni ispunjeni uslovi propisani članom 28. stav 4. u vezi člana 72. stav 2. ZOSPO za sticanje svojine tužioca održajem. Nužni uslov za sticanje prava svojine vanrednim održajem je savesnost državine, a nesavesna državina ne može nikada, pa ni protekom vremena da dovede do sticanja prava svojine. Iz navedenih razloga, neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Na osnovu iznetih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Gž 2560/2024: Sticanje svojine održajem na delu parcele u javnoj svojini
- Rev 716/2022: Presuda o neosnovanosti zahteva za sticanje svojine održajem na šumskom zemljištu
- Gž 1412/2025: Sticanje prava svojine na zemljištu putem vanrednog održaja nakon razmene
- Gž 1344/2023: Utvrđivanje prava svojine održajem i ograničenja parničnog suda u pogledu upisa prava
- Gž 4950/2023: Odluka o sticanju svojine održajem na nepokretnosti u državnom vlasništvu
- Rev 14319/2023: Revizija u sporu za utvrđenje prava svojine na nepokretnosti održajem
- Rev 20197/2022: Ukidanje presuda o sticanju svojine na šumskom zemljištu održajem