Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji, a potom je odbacio reviziju tužilaca kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora nije prelazila imovinski cenzus od 40.000 evra, što je uslov za dozvoljenost revizije u imovinskim sporovima.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2239/2019
11.07.2019. godina
Beograd
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5166/18 od 13.09.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5166/18 od 13.09.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5166/18 od 13.09.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu P 11/18 od 26.06.2018. godine. Tom prvostepenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se zbog neizvršenja ugovornih obaveza od strane tuženog, raskine ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 26.12.2001. godine između sada pok. DD iz ... kao primaoca i tuženog kao davaoca doživotnog izdržavanja, overenog dana 27.12.2001. godine od strane Opštinskog suda u Velikom Gradištu pod brojem R 323/2001. Tužioci su obavezani da tuženom naknade troškove spora od 194.330,00 dinara.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP jer ocena suda da li prestanak izdržavanja u trajanju od dva meseca predstavlja neznatno ispunjenje ugovora o doživotnom izdržavanju predstavlja činjenično pitanje konkretnog spora.
Po članu 403. stav 3. ZPP, revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju podneta je 07.05.2012. godine, a vrednost predmeta spora je označena iznosom od 700.000,00 dinara, što na taj dan predstavlja dinarsku protivvrednost iznosa od 6.261 evra.
Kako je vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ispod 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, izjavljena revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Predrag Trifunović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 2689/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 3738/2021: Odluka o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu o ništavosti ugovora
- Rev 3688/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije zbog vrednosti spora
- Rev 13596/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o ništavosti ugovora
- Rev 4032/2021: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u sporu o raskidu ugovora o doživotnom izdržavanju
- Rev 38/2020: Odbacivanje revizije zbog nedostizanja vrednosnog cenzusa u sporu za raskid ugovora
- Rev 4751/2019: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu o raskidu ugovora o doživotnom izdržavanju