Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o ukidanju presuda o potpunom lišenju roditeljskog prava zbog procesnih propusta
Kratak pregled
Ukidaju se nižestepene presude kojima je otac potpuno lišen roditeljskog prava. Sudska odluka se ne može zasnivati isključivo na nalazu i mišljenju organa starateljstva koji je ujedno i tužilac u postupku, bez pribavljanja mišljenja druge stručne ustanove.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2273/2017
19.10.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca Gradskog centra za socijalni rad – Odeljenje …, ..., protiv tuženih AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Kijanović, advokat iz ... i BB iz Sela ..., ..., čiji je privremeni staratelj VV iz Gradskog centra za socijalni rad ..., radi potpunog lišenja roditeljskog prava i nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog AA, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 308/17 od 17.05.2017. godine, u sednici održanoj 19.10.2017. godine, doneo je
R E Š E Nj E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 308/17 od 17.05.2017. godine, u stavu prvom izreke i presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 1689/12 od 18.10.2016. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P2 1689/12 od 07.06.2017. godine, u delu stava prvog izreke, koji se odnosi na tuženog AA i u stavu drugom izreke i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 1689/12 od 18.10.2016. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P2 1689/12 od 07.06.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa su tuženi AA i BB, potpuno lišeni roditeljskog prava nad svojom maloletnom decom GG koji je rođen ... godine i DD koja je rođena ... godine, tako što su tuženi lišeni svih prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava i to prava na čuvanje, podizanje, na održavanje ličnih odnosa sa decom, obrazovanje, zastupanje, kao i odlučivanje o pitanjima koja bitno utiču na život maloletne dece, osim dužnosti da izdržavaju decu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi AA, da na ime doprinosa za izdržavanje svoje maloletne dece plaća mesečno od po 8.000,00 dinara po detetu, ukupno 16.000,00 dinara za oba deteta, počev od dana podnošenja tužbe 11.04.2012. godine pa ubuduće, svakog prvog do petog u mesecu i to uplatom na račun GCSR ..., s tim što će zaostale iznose počev od 11.04.2012. godine do 18.10.2016. godine, kao dana presuđenja, platiti odjednom u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka presude, a odbijen je zahtev u delu razlike između dosuđenih 8.000,00 dinara po detetu, ukupno 16.000,00 dinara do traženih po 10.000,00 dinara po detetu, ukupno 20.000,00 dinara za period od dana podnošenja tužbe pa do dana presuđenja. Stavom trećim izreke, obavezana je drugotužena BB da na ime doprinosa za izdržavanje svoje maloletne dece plaća mesečno od po 5.000,00 dinara po detetu ukupno 10.000,00 dinara za oba deteta, počev od dana podnošenja tužbe 11.04.2012. godine pa ubuduće, svakog 01. do 05. u mesecu i to na račun GCSR ..., s tim što će zaostale iznose počev od 11.04.2012. godine do 18.10.2016.godine, kao dana presuđenja, platiti odjednom u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka presude, sve pod pretnjom izvršenja, a odbijen je zahtev u delu razlike između dosuđenih 5.000,00 dinara po detetu, ukupno 10.000,00 dinara do traženih po 10.000,00 dinara po detetu, ukupno 20.000,00 dinara, za period od dana podnošenja tužbe pa do dana presuđenja. Stavom četvrtim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je određena mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno tuženom AA da se približava maloletnoj deci GG i DD, na udaljenosti ne manjoj od 300 metara, te mu je naloženo da se uzdržava od približavanja maloletnoj deci na ovoj udaljenosti. Stavom petim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je određena mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno tuženom AA da pristupa u prostor oko mesta stanovanja maloletne dece GG i DD, na udaljenosti ne manjoj od 300 metara i naloženo mu da se uzdržava od pristupa u ovoj prostor. Stavom šestim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je određena mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno tuženom AA da na bilo koji način uznemirava maloletnu decu GG i DD i ĐĐ i EE i naloženo mu da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo maloletne dece. Stavom sedmim izreke, određeno je da mere zaštite od nasilja u porodici u stavu četvrtom, petom i šestom izreke ostaju na snazi godinu dana od dana donošenja i imaju dejstvo pravnosnažnog rešenja o izvršenju. Stavom osmim izreke, odlučeno je da eventualno izjavljena žalba ne zadržava izvršenje presude o određivanju mere zaštite od nasilja u porodici. Stavom devetim izreke, odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 308/17 od 17.05.2017. godine stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog AA i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 1689/12 od 18.10.2016. godine u delu stava prvog izreke koji se odnosi na tuženog AA, delu stava drugog izreke kojim je obavezan tuženi AA da na ime doprinosa za izdržavanje maloletne dece mesečno plaća po 8.000,00 dinara, ukupno 16.000,00 dinara za oba deteta, počev od podnošenja tužbe 11.04.2012. pa ubuduće, a za ostale iznose od 11.04.2012. do 18.10.2016. godine, da plati odjednom u roku od 15 dana u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom, osmom i devetom izreke. Stavom drugim izreke, odbačena je žalba tuženog izjavljena protiv dela stava prvog izreke presude Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 1689/12 od 18.10.2016. godine u odnosu na tuženu BB i stava trećeg izreke, kao nedozvoljena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi AA je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. koje su isticane u žalbi, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Sl. glasnik RS“,br.72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tuženog osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi AA je otac maloletnih GG i DD. Iz nalaza i stručnog mišljenja Gradskog centra za socijalni rad, Odeljenje ... od 26.03.2012. godine, utvrđeno je da su maloletna deca bez adekvatnog roditeljskog staranja, rođena u vanbračnoj zajednici oca AA i majke BB, da je vanbračna zajednica roditelja raskinuta 2004. godine, te da su deca ostala u očevom domaćinstvu. Otac je, po usmenom dogovoru, predao decu na čuvanje ŽŽ iz sela ..., uz novčanu naknadu, a 2009. godine, maloletna deca se vraćaju u porodicu oca, koji je u međuvremenu obezbedio uslove za boravak dece u njegovom domaćinstvu u ... . Otac se adekvatno brinuo o deci do 12.12.2010. godine, kada su deca po hitnom postupku smeštena u Prihvatilište za urgentnu zaštitu zlostavljane dece u ... jer je ocu određen pritvor zbog sumnje da je izvršio krivično delo trgovine ljudima, a Centar za socijalni rad je procenio da majka nije u mogućnosti da preuzme brigu o deci. Potom su deca 30.07.2010. godine smeštena u hraniteljsku porodicu ĐĐ i EE gde se i danas nalaze, a otac je po izlasku iz pritvora početkom 2011. godine održavao redovne kontakte sa decom, koji su se odvijali vikendom, subotom i nedeljom u popodnevnim časovima sve do 11.11.2011. godine, kada je samoinicijativno prekinuo kontakt, s tim da je aktuelno motivisan za uspostavljanje kontakta sa decom. Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja primilo je 12.08.2014. godine obaveštenje Zaštitnika građana da raspolaže informacijama o mogućem ugrožavanju i povredi prava maloletne dece koja se nalaze na smeštaju u hraniteljskoj porodici, jer otac dece tri godine uznemirava decu i hranjenike, preti im ubistvom i presreće decu na ulici. U vezi ove informacije Ministarstvo je izvršilo nadzor nad stručnim radom organa starateljstva i utvrdilo na osnovu pregleda i analize spisa predmeta da su u spisima predmeta sadržane činjenice koje ukazuju da otac dece od 2010. godine zloupotrebljava svoja roditeljska prava i svojim ponašanjem i činjenjem uznemirava, ucenjuje i destabilizuje oporavak dece u hraniteljskoj porodici, te da pojedini njegovi postupci mogu da se okvalifikuju kao emocionalno zlostavljanje dece. Organ starateljstva je u periodu od 2010. godine do 2013. godine preduzimao intervencije u cilju korigovanja roditeljske kompentencije oca koje nisu dale rezultate, te je Ministarstvo obavezalo rukovodioca Gradskog centra za socijalni rad, Odeljenje ..., da obezbedi realizaciju naloga tako što će tužbu za delimično lišenje roditeljskog prava, preinačiti u tužbu za potpuno lišenje roditeljskog prava, sa zabranom održavanja ličnih odnosa između oca i dece i da odredi ocu mere zaštite od nasilja u porodici. Na osnovu nalaza i mišljenja Gradskog centra za socijalni rad – Odeljenje ... od 16.12.2014. godine, u postupku revizije smeštaja tokom 2014. godine, procenjeno je da su deca u okviru hraniteljske porodice adekvatno zbrinuta, da su hranitelji od strane Centra za porodični smeštaj i usvajanje procenjeni kao adekvatni za vršenje hraniteljske dužnosti, te da je u najboljem interesu maloletne dece da se u okviru postupka za potpuno lišenje roditeljskog prava razmotri odluka o izricanju mere zaštite od nasilja u porodici prema AA. Takođe je iz iskaza voditelja slučaja utvrđeno da deca ne žele kontakt sa ocem. Tuženi AA, stanuje u iznajmljenom stanu, izdržava se od ušteđevine i povremenih poslova, novac koji je dobio prodajom određene nepokretnosti uložio je u otvaranje taksi udruženja i opremanje lokala svog prijatelja, sa kojim je jedno vreme radio kao partner. Minimalna suma izdržavanja u vreme presuđenja je 24.395,00 dinara.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su utvrdili, pre svega imajući u vidu nalaze i mišljenja tužioca, da je u najboljem interesu maloletne dece da tuženi roditelji budu lišeni roditeljskog prava, ceneći da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi propisani članom 81. Porodičnog zakona.
Osnovano se revizijom tuženog ukazuje da je nižestepenim presudama pogrešno primenjeno materijalno pravo zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Porodični zakon u članu 264. stav 2. propisuje da tužbu za lišenje roditeljskog prava mogu podneti: dete, drugi roditelj, javni tužilac i organ starateljstva, a članom 270. propisano je da pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. U članu 266. stav 1. propisano je da u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.
Sud, pre donošenja odluke o potpunom lišenju roditeljskog prava u smislu člana 81. Porodičnog zakona, dužan je da zatraži nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva. Međutim, u konkretnom slučaju, organ starateljstva ima ulogu tužioca i stručnog organa, na osnovu čijeg nalaza i mišljenja je sud doneo odluku o postojanju uslova za potpuno lišenje roditeljskog prava.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, odluka o osnovanosti tužbenog zahteva ne može da se donese samo na osnovu nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad koji je u ovoj parnici istovremeno i tužilac, kao i na osnovu iskaza svedoka i to voditelja slučaja kod istog Centra za socijalni rad i hraniteljke koju je postavio takođe isti organ starateljstva maloletnoj deci tuženog. U tom slučaju, sud je bio u obavezi da pravilnom primenom člana 270. Porodičnog zakona, zatraži nalaz i mišljenje od drugog organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima, radi pouzdanog utvrđenja svih relevantnih činjenica u pogledu podobnosti tuženog da vrši roditeljsko pravo. Osim toga, primenom člana 205. Porodičnog zakona, koji propisuje istražno načelo u porodičnim sporovima, prvostepeni sud će ponovo razmotriti mogućnost pribavljanja mišljenja dece o vršenju roditeljskog prava na način koji je propisan članom 65. Porodičnog zakona, jer je sud odbio izvođenje ovog dokaza koji je tuženi predlagao, takođe ceneći mišljenje tužioca. U ponovnom postupku prvostepeni sud će pravilnom primenom člana 270. Porodičnog zakona utvrditi sve bitne činjenice na okolnost da li su ispunjeni uslovi propisani članom 81. Porodičnog zakona za potpuno lišenje roditeljskog prava tuženog, te imajući u vidu primedbe iznete u ovom rešenju pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i doneti zakonitu odluku.
Kako je obaveza tuženog da izdržava maloletnu decu zasnovana na članu 81. stav 4. Porodičnog zakona i u vezi je sa odlukom suda o potpunom lišenju roditeljskog prava, nižestepene presude su ukinute i u tom delu.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 416. stav 2. i 3. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić