Ništavost ugovora o kupoprodaji zajedničke imovine supružnika bez saglasnosti

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu drugotuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20 i 10/23-drugi zakon), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se na ukazuje na druge bitne povrede zbog kojih se ona može izjaviti, primenom člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i prvotuženi su bili u braku od 1987. do 2013. kada je brak pravnosnažno razveden. Tokom 1992. godine su se iz Hrvatske preselili u Srbiju i 1995. godine kupili stan. Tužiljini roditelji i brat su takođe hteli da kupe u Srbiji nepokretnost i da se bave poljoprivredom, te su u tu svrhu kupljene nekretnine u ... i to upisane u ln br. .. KO Futog parcela br. .., voćnjak ...zemlje, površine 60 a 78 m2 i ln br. .. KO Futog, parcela br. .., njiva ... zemljište površine 33 a 60 m2 koje nepokretnosti su kupljene 2001. godine na taj način što su tužiljini roditelji i brat dali prvo iznos od 35.000,00 tadašnjih maraka, zatim iznos od 16.500,00 maraka što je konstatovano priznanicama, dok su tužilja i prvotuženi dali iznos od 5.000 maraka. Nakon kupovine započeta je izgradnja objekta na ovim parcelama koja je trajala od 2001. do 2011. godine u koju izgradnju su svi zajedno uložili između 200.000,00 i 300.000,00 maraka. Tužilja je bila zaposlena u školi, a uz to radila je i u firmama svog muža, te je mesečno ostvarivala zaradu od oko 600 – 700 tadašnjih maraka, a njeg suprug – prvotuženi 800 maraka. Majstore koji su radili na izgradnji objekta na predmetnim parcelama plaćala je iz zajedničke kase. Kao vlasnik napred navedenih nepokretnosti je u tadašnjim zemljišnim knjigama bio upisan ovde prvotuženi. Dana 04.05.2004. godine zaključen je ugovor o kupoprodaji između prvotuženog, kao prodavca i PIK „Bečej pivara“, kao kupca overen pod brojem Ov 1994/04, čiji su predmet napred navedene nekretnine kao i poslovni objekti izgrađeni na parceli br. .. KO Futog, za međusobno dogovorenu kupoprodajnu cenu od 14.646.600,00 dinara, s tim da je dana 05.12.2008. godine sačinjen rukom pisani ugovor o kupoprodaji predmetnih parcela između prvotuženog, kao prodavca i GG, kao kupca za kupoprodajnu cenu od 4.000.000,00 dinara, koji nije potpisan.

Dana 03.09.2011. godine pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod brojem overe 8669/2011 zaključen je ugovor o kupoprodaji između prvotuženog, kao prodavca i drugotuženog, kao kupca s tim da je u članu 1. navedeno da je prodavac u celosti vlasnik nepokretnosti objekta izgrađenih na parceli br. .. ukupne površine 33a 60 m2 kao i da je suvlasnik u 9998/12156 dela parcele br. .. voćnjak ... zemlje površine 60 a 78 m2 upisanih u ln br. .. KO Futog. Tim ugovorom prodavac je kupcu prodao pravo vlasništva u celosti na paraceli br. .. na svim objektima i nepokretnostima koje se na istoj nalaze, sve upisano u ln br. .. KO Futog za međusobno dogovorenu cenu od 4.000.000,00 dinara kao i 4999/12156 delova nepokretnosti br. .. upisane u ln br. .. KO Futog za međusobno dogovorenu cenu od 2.000.000,00 dinara. Kupcu je navedenim ugovorom predat posed i data mu je klauzula intabulandi. Aneksom istog ugovora od 20.12.2011. godine izmenjen je osnovni ugovor utoliko što je kupcu prodavac prodao 9998/12156 delova parcele br. .. upisane u ln br. .. KO Futog. Predmetni ugovor o kupoprodaji je zaključen bez saznanja i saglasnosti tužilje, koja je 2011. godine saznala za postojanje istog.

Pravnosnažnom presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 4653/10 od 13.5.2013. godine utvrđeno je da je tamo tužilja, sa ovde prvotuženi (tamo tuženi) vlasnik u jednakim delovima i to njive ... zemlja površine 33 a 60 m2 na kat.parceli br. .. i voćnjaka ... zemlja površine 60 a 78 m2 koji se nalazi na parceli .., a što su tamo tuženi a ovde prvotuženi i AD PIK „Bečej pivara“ u stečaju obavezani da priznaju i trpe da se tužilja na navedenim nepokretnostima upiše kao nosilac prava svojine u ½ dela. U ln br. .. KO Futog od 09.11.2016. godine konstatovano je da je drugotuženi VV, isključivi vlasnik parcele br. .. KO Futog i svih objekata sagrađenih na njoj dok je u ln br. .. KO Futog od 09.11.2016. godine konstatovano da je isti vlasnik parcele br. .. KO Futog u 9998/12156 dela.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev tužilje kao osnovan, s pozivom na odredbe člana 171. stav 1, 174. stav 1. i 3. i člana 180. stav 2. Porodičnog zakona u vezi sa članom 103. ZOO, a razloge za takvu odluku, prihvata i ovaj sud. Naime, odredbom člana 171. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da imovina koju su supružnici stekli radom u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu, dok je prema članu 174. stav 1. i 3. tog zakona, zajedničkom imovinom supružnici upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno, a supružnik ne može raspolagati svojim udelom u zajedničkoj imovini, niti ga može opteretiti pravnim poslom među živima , dok prema članu 180. stav 1. istog zakona, postoji pretpostavka da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki.

Suprotno revizijskim navodima drugotuženog, a kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi, prvotuženi je za vreme trajanja braka sa tužiljom, bez njenog znanja i izričite saglasnosti, dana 03.09.2011. godine sa drugotuženim zaključio ugovor o kupoprodaji napred navedenih parcela sa izgrađenim objektima, nakon čega se drugotuženi uknjižio kao vlasnik istih, te kako je u postupku nesumnjivo utvrđeno da navedene nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu tužilje i njenog bivšeg supruga ovde prvotuženog, koja je stečena radom za vreme trajanja braka, to je sporni ugovor o kupoprodaji, kao i aneks istog apsolutno ništavi u smislu odredbe člana 103. ZOO. Takođe, revident ni ne spori da je imao saznanje da je prvotuženi u vreme zaključenja ugovora bio u braku – što ukazuje na njegovu nesavesnost, a s druge strane imajući u vidu zakonsku pretpostavku da je upis u javne knjige izvršen na ime oba supružnika i kada je izvršen na ime samo jednog od njih, te u konkretnom slučaju tužilja nije bila u obavezi da u javne knjige evidentira zabeležbu o zajedničkoj svojini koja bi bila vidljiva trećim licima.

Bez uticaja je isticanje u reviziji, a koje navode drugotuženi je isticao i u žalbi, da je presuda Višeg suda u Novom Sadu P 152/2017 nepostojeća jer ista nije javno objavljena. Presuda nije nejasna i nerazumljiva te sadrži razloge i može se ispitati, a činjenica da ista nije javno objavljena predstavlja relativno bitnu povredu iz člana 352. ZPP koja nije od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

Navodi revizije drugotuženog koji se neposredno i posredno odnose na sprovedeni dokazni postupak i ocenu dokaza, te upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu posebno razmatrani, budući da u smislu člana 407. stav 2. ZPP ne predstavljaju dozvoljen revizijski razlog. Istovremeno ne dovode u sumnju pravilnost presuđenja i primenu materijalnog prava iz napred citiranih zakonskih odredbi.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković