Presuda Vrhovnog suda o neosnovanoj i nedozvoljenoj reviziji u imovinskom sporu
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio reviziju u delu u kome je drugostepeni sud preinačio presudu, nalazeći da je materijalno pravo pravilno primenjeno. U preostalom, potvrđujućem delu, revizija je odbačena kao nedozvoljena zbog male vrednosti spora, koja ne prelazi cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23334/2023
12.02.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... , čiji je punomoćnik otac BB ... , protiv tuženog VV iz ... , čiji je punomoćnik Milomir Damjanović, advokat iz ... , radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2176/22 od 11.10.2022. godine, u sednici održanoj 12.02.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2176/22 od 11.10.2022. godine u delu stava drugog izreke, kojim je preinačena presuda Osnovnog suda u Brusu, Sudska jedinica Aleksandrovac P 919/21 od 08.04.2022. godine u stavu drugom izreke, tako što je utvrđeno da je tužilja korisnik kp br. ... KO ... u udelu od 68/248, što je tuženi dužan da prizna, dozvoli i trpi da se tužilja upiše kao korisnik u ovom delu.
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv preostalog dela presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2176/22 od 11.10.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2176/22 od 11.10.2022. godine u preostalom delu.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Brusu, Sudska jedinica Aleksandrovac P 919/21 od 08.04.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilja vlasnik 1/3 (jedne trećine) prizemlja porodične stambene zgrade izgrađene na parceli kp br. ... KO ... , površine 248 m2, i to: zgrade broj 1, površine 84 m2, LN br. ... , RGZ SKN KO Aleksandrovac u Aleksandrovcu u ul. ... , a po rešenju o nasleđivanju Opštinskog suda u Aleksandrovcu O 436/06 od 22.03.2007. godine i ugovora o poklonu Ov br.2852/11 od 14.10.2011. godine, overenog kod Osnovnog suda u Kruševcu, što je tuženi dužan da prizna, trpi i dozvoli da se tužilja upiše kao vlasnik kod RGZ SKN Aleksandrovac – privatna svojina sa udelom 1/3 navedenog prizemnog dela porodične stambene zgrade. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilja korisnik kp br. ... KO Aleksandrovac u udelu od 82/248 što je tuženi dužan da prizna, dozvoli i trpi da se tužilja kod RGZ SKN Aleksandrovac upiše kao korisnik u ovom delu. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2176/22 od 11.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, tako što je utvrđeno da je tužilja korisnik kp br. ... KO Aleksandrovac u udelu 68/248 što je tuženi dužan da prizna, dozvoli i trpi da se tužilja kod RGZ SKN Aleksandrovac, upiše kao korisnik u ovom delu, a odbijen deo tužbenog zahteva za udeo od još 14/248 kojim je tražila da se tuženi obaveže da prizna, dozvoli i trpi da se tužilja kod RGZ SKN Aleksandrovac upiše kao korisnik u ovom delu, kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u potvrđujućem delu i preinačujućem delu kojim je utvrđeno pravo korišćenja tužilje, sa predlogom da Vrhovni sud o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku. Tuženi je dana 11.09.2023. godine, sudu dostavio dopunu revizije, međutim, kako je ona neblagovremena, s obzirom da je izjavljena po proteku zakonom propisanog roka u kome je reviziju moguće izjaviti, to nije razmatrana.
Revizija tuženog u delu u kome je izjavljena protiv preinačujućeg dela drugostepene presude dozvoljena po odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...18/20 i 10/23 – dr. zakon), pa je Vrhovni sud ispitao pobijanu presudu u tom delu, odnosno stavu drugom izreke u smislu člana 408. ZPP, i ocenio da je revizija neosnovana. U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Opštinskog suda u Aleksandrovcu O 436/06 od 22.03.2007. godine, raspravljena je zaostavština iza pok. GG, bivšeg iz ... , i utvrđeno da se njegova zaostavština sastoji od kp br. ... – zemljište pod zgradom od 0,84 ara, zgrada od 0,84 ara, kp br. ... – zemljište pod zgradom od 0,44 ara (pomoćna zgrada od 0,44 ara) kp br. ... – zemljište uz zgradu od 1,20 ari, u KO Aleskandrovac iz LN br. ... i taksativno nabrojanih pokretnih stvari. Za njegove naslednike oglašeni su VV (ovde tuženi) sin ostavioca, na 1/3 nepokretnih stvari, kao i na celoj kp br. .. – zemljište pod zgradom od 0,44 ara (pomoćna zgrada od 0,44 ara), DD , sin ostavioca na 1/3 na nepokretnim stvarima osim nepokretnosti koju nasleđuje naslednik VV na osnovu zakona i sporazuma i ĐĐ , unuka ostavioca na 1/6 nepokretnosti, osim nepokretnosti koje nasleđuje naslednik VV i AA (ovde tužilja), unuka ostavioca, na 1/6 na nepokretnim stvarima osim nepokretnosti koje nasleđuje naslednik VV . Tužilja je sa sestrom DD , zaključila i pred Osnovnim sudom u Kragujevcu pod Ov I br.2852/11 od 14.10.2011. godine overila ugovor o poklonu po kome joj je sestra poklonila udeo od 1/6 porodične stambene zgrade i prava korišćenja sa udelom od 34/248 na kp br. ... sve upisano u LN br. ... KO Aleksandrovac, te je tužilja tako postala vlasnik 1/3 navedenih nepokretnosti. Tuženi je od svog brata i naslednika DD otkupio 1/3 nepokretnosti koju je brat nasledio iza smrti pok. oca i o tome su zaključili sudsko poravnanje R1 3/08 27.01.2009. godine, pred Opštinskim sudom u Aleksandrovcu nakon čega je tuženi uknjižen kod nadležne službe kao vlasnik porodične stambene zgrade na kp br. ... iz LN br. ... KO Aleksandrovac u delu 2/3 i nosilac prava korišćenja na zemljištu u udelu 180/248. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Brusu, Sudska jedinica u Aleksandrovcu P 330/18 od 19.01.2021. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev i prema tuženom utvrđeno da je tužilja vlasnik 1/3 idealnih delova porodične stambene zgrade na nivou sprata koji se sastoji od bliže pobrojanih prostorija na spratu, sve upisano u LN ... KO Aleksandrovac, a u nastavku postupka je odlučivano o tužbenom zahtevu da se utvrdi da je tužilja vlasnik 1/3 idealnog dela iste porodične zgrade na nivou prizemlja.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je ocenio da je tužilja dokazala da je postala vlasnik 1/3 porodične stambene zgrade na nivou prizemlja, tako što je nasledila njenu 1/6 idealnih delova sa pravom korišćenja kat. parcele na kojoj je izgrađena sa udelom od 34/248 i tako što je ugovorom o poklonu zaključenim sa sestrom postala vlasnik još 1/6 idealnih delova prizemlja porodične stambene zgrade sa pravom korišćenja kat. parcele na kojoj je izgrađena sa 34/248 idelanih delova, što ukupno čini pravo korišćenja parcele sa 68/284 idealnih delova te je tužbeni zahtev usvojio, i utvrdio tužiljino pravo svojine sa 1/3 idealnih delova na prizemlju porodične stambene zgrade i njeno pravo korišćenja kat. parcele na koje je kuća podignuta – .. sa 82/248 idealnih delova, primenom odredbi člana 20. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa kojim je propisano da se pravo svojine stiče po samom zakonu na osnovu pravnog posla i nasleđivanjem.
Drugostepeni sud je prihvatio kao pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku prvostepenog suda u delu odluke o pravu svojine za 1/3 idealnih delova tužilje na prizemlju porodične stambene zgrade, s obzirom da je tokom postupka na nesumnjiv način utvrđeno da je tužilja 1/3 prava svojine na prizemlju zgrade stekla nasleđivanjem iza svog pok. dede i tako što je sa sestrom zaključila ugovor o poklonu za deo koji je sestra nasledila takođe od dede na ovoj nepokretnosti, dajući za svoju odluku razloge koji su u svemu u skladu sa ustanovljenom sudskom praksom u pogledu ovakve vrste sporova.
Međutim, prvostepeni sud je pogrešno zaključio da je tužilja sukorisnik sa 82/248 idealnih delova na kat. parceli na kojoj je porodična stambena zgrada podignuta – kp br. ... u KO Aleksandrovac, s obzirom da je tužilja od dede nasledila 34/248 idealnih delova prava sukorišćenja i od sestre na poklon dobila isto toliko, odnosno 34/248 idealnih delova, pa je po osnovu sudske odluke i pravnog posla stekla pravo korišćenja sa 68/284 idealnih delova, zbog čega je prvostepena presuda u tom delu preinačena, tužilji utvrđeno pravo sukorišćenja sa 68/284 idealnih delova, a u preostalom delu do 82/248 idealnih delova tužbeni zahtev odbijen.
Odlučujući o reviziji izjavljenoj protiv preinačujućeg dela drugostepene presude, Vrhovni sud je ocenio da revizija u tom delu nije osnovana, jer su nižestepeni sudovi odluku o tužiljinom pravu svojine i pravu sukorišćenja doneli na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primenu odredbe člana 20. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, a u reviziji se ponavljaju razlozi žalbe koje je drugostepeni sud sve pravilno ocenio i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge, pa je primenom odredbe člana 414. stav 2. doneta odluka kao u stavu prvom izreke ove presude.
Odlučujući o delu revizije koji se odnosi na potvrđujući deo pobijane presude, na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji izjavljenoj na ovaj deo pravnosnažne presude kao izuzetno dozvoljenoj.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom drugim propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog suda presuđenjem u ovoj parnici u delu kojim je pravnosnažno usvojen tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine na 1/3 idealnih delova prizemlja porodične stambene zgrade nije odstupljeno od uobičajene sudske prakse prilikom odlučivanja o takvoj vrsti tužbenih zahteva, te je materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o svojinskopravnim odnosima, pravilno primenjeno, a tuženi uz reviziju nije dostavio pravnosnažne odluke sudova kojima je u istovetnoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji doneta drugačija odluka, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u ovom delu primennom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije dozvoljena ni kao redovna.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. U ovom slučaju, spor je vođen radi utvrđenja prava na nepokretnosti, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 400 evra.
Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi zakonom propisani cenzus iz člana 403. stav 3. ZPP za izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena, zbog čega je primenom odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković