Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete od grada
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene Republike Srbije u sporu za naknadu štete od grada. Pravno pitanje odgovornosti države za nefunkcionisanje protivgradne zaštite je usklađeno u sudskoj praksi. Redovna revizija je odbačena zbog nedovoljne vrednosti spora.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23356/2024
05.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca OZZ „AGROPRIMA JUG“ Bošnjace, čiji je punomoćnik Aleksandar Stevanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 158/2024 od 31.07.2024. godine, u sednici održanoj 05.03.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 158/2024 od 31.07.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 158/2024 od 31.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 158/2024 od 31.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lebanu P 1903/2021 od 03.10.2023. godine u delu stava prvog izreke kojim je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete isplati 1.034.793,00 dinara, kao i u stavu drugom izreke kojim je obavezana tužena da tužiocu na ime nakande troškova parničnog postupka isplati 146.873,97 dinara. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o početku toka zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga sadržana u stavu prvom izreke prvostepene presude, tako što je obavezana tužena da tužiocu na iznos od 1.034.793,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu od 03.10.2023. godine do isplate, a odbijen kao neosnovan zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od 02.06.2023. godine do 02.10.2023. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom, u pobijanom usvajajućem delu, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o obligacionim odnosima, Ustava RS, Zakona o meteorološkoj i hidrološkoj delatnosti, Zakona o državnoj upravi, Zakona o smanjenju rizika od katastrofe i upravljanjem vanrednim situacijama i Zakona o odbrani od grada, obavezana je tužena da tužiocu naknadi materijalnu štetu koju je pretrpeo na zasadu malinjaka na poljoprivrednom gazdinstvu u KO Donje Vranovce, opština Lebane, usled elementarne nepogode - grada i olujnog vetra dana 06.07.2020. godine. Odgovornost tužene za pretrpljenu štetu proizlazi iz činjenice da tužena odgovara za štetu koju njen organ u konkretnom slučaju Republički hidrometeorološki zavod prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svoje funkcije, a koji nije na vreme preduzeo sve radnje neophodne za aktiviranje sistema protivgradne zaštite iako sezona zaštite od grada počinje 15. aprila i traje do 15. oktobra svake godine. Odlučujući o visini štete, nižestepeni usdovi su ocenili da nema doprinosa tužioca nastanku štete jer je na zasadima postavio protivgradnu mrežu kao i činjenicu da protivgradna zaštita, čak i da je bilo, ne bi bila uspešna u potpunosti, jer po mišljenju stručnih institucija ona obezbeđuje uspešnost do 70% zaštite.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužena nije uz reviziju dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju o istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 16.06.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 1.034.793,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP. Činjenica da je odluka o početku toka zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja pobijanom drugostepenom presudom preinačena, ne utiče na dozvoljenost revizije, jer se dozvoljenost revizije ne ceni prema odredbi člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 55/14) odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tač. 2. i 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 16600/2023: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete od elementarne nepogode
- Rev 31363/2023: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za naknadu štete od grada
- Rev 29486/2023: Odgovornost države za štetu od grada i nedozvoljenost revizije zbog vrednosti spora
- Rev 17552/2024: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu zbog izmakle koristi
- Rev 14043/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 14174/2025: Naknada štete zbog izgubljenog prihoda usled zauzeća zemljišta
- Rev 22827/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete