Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud ne prihvata odlučivanje o posebnoj reviziji tužene i odbacuje reviziju kao nedozvoljenu. Nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, a radi se o sporu male vrednosti u kome revizija po zakonu nije dozvoljena.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2341/2019
13.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac, Jelene Borovac, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., koga zastupa punomoćnik Ružica Filipović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoki savet sudstva – Osnovni sud u Vranju, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, odeljenje u Leskovcu, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 3008/18 od 14.02.2019. godine, u sednici veća održanoj 13.06.2019. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 3008/18 od 14.02.2019. godine kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 3008/18 od 14.02.2019. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 227/18 od 03.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I br. 425/08, sada I br. 611/17, na ime duga po sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza od 13.02.2003. godine iznos od 44.828,39 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2007. godine pa do konačne isplate, troškove parničnog postupka u iznosu od 6.439,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.03.2007. godine pa do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka iznos od 5.495,00 dinara. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž br. 3008/18 od 14.02.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 227/18 od 03.05.2018. godine. Odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.

U odgovoru na reviziju tužilac predlaže da se revizija odbaci, troškove je tražio.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijana presuda usklađena je sa pravnim stavovima o odgovornosti države za obaveze preduzeća sa većinskim društvenim (državnim) kapitalom i rad njenih organa koji su dužni da preduzmu sve neophodne mere radi izvršenja pravnosnažne sudske odluke kao i obaveze da u slučaju neizvršenja u razumnom roku nadoknadi štetu u visini novčanog potraživanja dosuđenog izvršnom presudom zajedno sa parničnim troškovima i troškovima izvršnog postupka izraženim u praksi Evropskog suda za ljudska prava (presude u predmetu Marinković i drugi protiv Srbije, predmetu Kačapor i drugi protiv Srbije i drugim) i praksi Ustavnog suda (odluke Už 7547/2015 od 26.10.2017. godine, Už 3742/2015 od 26.10.2017. godine i druge).

Stoga, bez obzira na sudske odluke priložene uz reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji potreba da se odlučuje o posebnoj reviziji tužene radi ujednačavanja sudske prakse. Takođe, nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji ni radi novog tumačenja prava – člana 31. i 32. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odredbi člana 1. protokola 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 58. Ustava Republike Srbije kojima je svakom zagarantovano pravo na imovinu.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP propisano je da sporovi male vrednosti u smislu odredaba ove glave jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. istog zakona propisano je da protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Tužba u ovom sporu radi naknade štete podneta je sudu 23.02.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 56.762,89 dinara.

Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP, u kojoj vrsti spora je prema članu 479. stav 6. istog zakona isključeno pravo na izjavljivanje revizije.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Kako troškovi sastava odgovora na reviziju ne predstavljaju one troškove koji su bili nephodni radi vođenja parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP, to je odlučeno kao u izreci pod tri.

Predsednik veća – sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.