Određivanje tržišne naknade za eksproprisano građevinsko zemljište

Kratak pregled

Vrhovni sud je ukinuo rešenja kojima je naknada određena kao za poljoprivredno zemljište. Sud je zauzeo stav da se naknada mora odrediti prema vrednosti građevinskog zemljišta ako je namena promenjena planskim aktom pre eksproprijacije.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23433/2024
13.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Danijel Volar advokat iz ..., protiv protivnika predlagača „Koridori Srbije“ d.o.o. sa sedištem u Beogradu, radi određivanja novčane naknade za eksproprisano zemljište, odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 232/24 od 21.08.2024. godine, u sednici održanoj dana 13.03.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

UKIDAJU SE rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 232/24 od 21.08.2024. godine i rešenje Osnovnog suda u Rumi R1 161/21 od 13.11.2023. godine u delu preko dosuđenog iznosa naknade i odluka o troškovima postupka, i predmet u tom delu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Rumi R1 161/21 od 13.11.2023. godine određena je novčana naknada za imovinu eksproprisanu pravnosnažnim rešenjem Opštine Ruma – Opštinska uprava – Odeljenje za urbanizam i građenje br. 465-97/2021 od 29.04.2021. godine, koje je ispravljeno rešenjem od 25.11.2022. godine, u ukupnom iznosu od 72.731,00 dinar za deo parcele .., površine 2 ara 83 m2 iz lista nepokretnosti .. KO ... i obavezan protivnik predlagača da navedeni novčani iznos isplati predlagaču sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a na ime troškova postupka iznos od 72.877,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 232/24 od 21.08.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba predlagača je odbijena kao neosnovana, a žalba protivnika predlagača delimično usvojena i rešenje Osnovnog suda u Rumi R1 161/21 od 13.11.2023. godine preinačeno tako što je novčana naknada za imovinu eksproprisanu pravnosnažnim rešenjem Opštine Ruma – Opštinska uprava – Odeljenje za urbanizam i građenje br. 465-97/2021 od 29.04.2021. godine, određena prvostepenim rešenjem, snižena i određena u iznosu od 60.562,00 dinara, i obavezan protivnik predlagača da iznos od 60.562,00 dinara isplati predlagaču sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, a snižen je i iznos dosuđenih troškova tako što je obavezan protivnik predlagača da na ime troškova postupka isplati predlagaču iznos od 64.340,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, dok je zahtev predlagača za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu predlagač je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. ZPP u vezi člana 27. stav 2. i člana 30. stav 2. ZVP, Vrhovni sud je našao da je predlagačeva revizija osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem organa uprave Opštine Ruma od 29.04.2021. godine, koje je postalo pravnosnažno 24.05.2021. godine, ispravljenog rešenjem istog organa od 25.11.2022. godine, od predlagača je eksproprisana parcela .. KO ... u površini od 283 m2. Eksproprijacija je izvršena radi izgradnje državnog puta Ruma – Šabac – Loznica, saglasno Uredbi o izmenama i dopunama Uredbe o utvrđivanju Prostornog plana područja posebne namene infrastrukturnog koridora državnog puta I reda broj 19 Šabac – Loznica („Službeni glasnik RS“, br. 88/20). Između učesnika nije postignut sporazum o naknadi za eksproprisano zemljište jer predlagač nije prihvatio ponudu protivnika predlagača o naknadi u visini od 82,43 dinara po 1 m2 zemljišta. Poreska uprava je procenila tržišnu vrednost 1 m2 eksproprisane parcele kao poljoprivrednog zemljišta u tom iznosu, odnosno u iznosu od 189,00 dinara kao zemljišta u građevinskom području i iznosu od 328,00 dinara kao građevinskog zemljišta. Nalazom veštaka od 09.03.2022. godine tržišna vrednost eksproprisane parcele kao građevinskog zemljišta iznosi 105.806,40 dinara (375,20 dinara po 1 m2), a prema dopunskom nalazu od 17.05.2023. godine njena tržišna vrednost kao poljoprivrednog zemljišta, uvećana za korektivni koeficijent od 20% zato što se ne radi o slobodnoj kupoprodaji već o eksproprijaciji koja sadrži elemenat monopola jer je korisnik eksproprijacije jedan jedini kupac, iznosi 72.731,00 dinar (257,00 dinara po 1 m2).

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom člana 41. stav 2. i člana 42. Zakona o eksproprijaciji odredio naknadu za eksproprisanu parcelu kao poljoprivredno zemljište, u visini utvrđenoj dopunskim nalazom veštaka od 17.05.2023. godine. Po stanovištu tog suda, predlagaču pripada naknada za eksproprisano poljoprivredno zemljište, jer je kao takvo – njiva pete klase, upisana u katastar nepokretnosti i predlagač ga je koristio za obavljanje poljoprivredne delatnosti. Promena namene parcele izvršena je u javnom interesu, isključivo u svrhu izgradnje državnog puta i ona nema nikakvog uticaja na položaj predlagača kao njenog ranijeg sopstvenika, jer on na taj način nije stekao nikakav benefit (pravo građenja), tako da određivanje naknade u visini tržišne vrednosti građevinskog zemljišta ne bi odgovaralo stvarnim konkretnim okolnostima i dovelo bi do neosnovanog obogaćenja predlagača.

Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbama oba učesnika, odbio žalbu predlagača i prihvatio pravno stanovište nižestepenog suda o određivanju naknade za eksproprisanu parcelu kao poljoprivrednog zemljišta. S tim u vezi, taj sud se poziva i na odredbu člana 26. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 62/23) kojom je dopunjen član 88. navedenog Zakona. Prema toj noveli, u označenom članu dodat je novi stav 10. kojim je propisano da se izuzetno od odredbe stava 9, u slučaju da bude pokrenut postupak eksproprijacije zemljišta kome je promenjena namena za potrebe izgradnje linijskog infrastrukturnog objekta za koji je utvrđeno da je od posebnog značaja za Republiku Srbiju, naknada za eksproprijaciju određuje kao za poljoprivredno zemljište, odnosno šumu i šumsko zemljište, s obzirom da se isto koristi i smatra poljoprivrednim, odnosno šumskim zemljištem sve do podnošenja zahteva za izdavanje građevinske dozvole u cilju privođenja zemljišta nameni. Žalbu protivnika predlagača drugostepeni sud je delimično usvojio i snizio visinu određene naknade, smatrajući da nema mesta primeni korektivnog koeficijenta i uvećanja tržišne vrednosti zemljišta za 20%, jer je Zakonom o eksproprijaciji propisano da se naknada za eksproprisano zemljište određuje prema njegovoj tržišnoj ceni – ceni koja je postignuta između učesnika na slobodnom tržištu.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovani su navodi revidenta da su nižestepeni sudovi u ovoj pravnoj stvari pogrešno primenili materijalno pravo i da zbog toga činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o eksproprijaciji propisano je da se naknada za poljoprivredno zemljište i građevinsko zemljište određuje u novcu, prema tržišnoj ceni takvog zemljišta, ako zakonom nije drugačije propisano.

Prema članu 2. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, br. 62/06... 95/18), poljoprivredno zemljište je ono zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju (njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare), kao i zemljište koje se može privesti nameni za poljoprivrednu proizvodnju. Odredbom člana 3. tog Zakona propisano je da se poljoprivredno zemljište, koje je u skladu sa posebnim zakonom određeno kao građevinsko zemljište, do njegovog privođenja nameni koristi za poljoprivrednu proizvodnju.

Građevinsko zemljište, shodno članu 82. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 72/09... 62/23) je zemljište koje je određeno zakonom ili planskim dokumentom za izgradnju i korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa zakonom. Odredbom člana 88. tog Zakona, pored ostalog, propisano je: da kada se planskim dokumentom promeni namena poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinsko zemljište, organ nadležan za donošenje planskog dokumenta je dužan da u roku od 15 dana od stupanja na snagu tog dokumenta, organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra dostavi planski dokument koji sadrži popis katastarskih parcela kojima je promenjena namena ili opis granice planskog dokumenta sa popisom katastarskih parcela, sa odgovarajućim grafičkim prikazom (stav 1); da organ nadležan za poslove državnog premera i katastra u roku od 15 dana po dobijanju akta iz stava 1, rešenjem provodi nastalu promenu i stavlja zabeležbu o obavezi plaćanja naknade za promenu namene poljoprivrednog i šumskog zemljišta u bazu podataka katastra nepokretnosti za koje se izdaje list nepokretnosti (stav 2); da od dana stupanja na snagu planskog dokumenta kojim je izvršena promena namene poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinskog zemljišta, vlasnik takvog zemljišta ostvaruje sva prava vlasnika na građevinskom zemljištu, u skladu sa tim zakonom (stav 9).

Predlagaču je eksproprisano zemljište radi izgradnje auto-puta, u skladu sa Uredbom o izmenama i dopunama Uredbe o utvrđivanju Prostornog plana područja posebne namene infrastrukturnog koridora državnog puta I reda broj 19 Šabac – Loznica. Označena Uredba objavljena je u službenom glasilu 22.06.2020. godine i stupila je na snagu osmog dana od dana njenog objavljivanja. Stupanjem na snagu tog prostornog plana (planskog dokumenta), koji obuhvata i zemljište eksproprisano od predlagača, ono je postalo građevinsko zemljište bez obzira što takva promena njegove namene nije provedena u katastru nepokretnosti – propustom donosioca planskog akta da postupi po članu 88. stav 1. Zakona o planiranju i izgradnji, ili propustom organa nadležnog za poslove državnog premera i katastra da postupi u skladu sa stavom 2. tog člana.

Sledstveno izloženom, eksproprisano zemljište je po nameni građevinsko zemljište određeno prostornim planom koji je donet i stupio na snagu pre donošenja i pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji. Zbog toga predlagač u odnosu na to zemljište, saglasno članu 88. stav 9. Zakona o planiranju i izgradnji, ostvaruje sva prava vlasnika građevinskog zemljišta, pa i pravo na naknadu u visini tržišne cene građevinskog zemljišta. Po stanovištu revizijskog suda, u ovom slučaju ne može se primeniti odredba člana 26. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, na koju se poziva drugostepeni sud, jer bi to bilo u suprotnosti sa zabranom povratnog dejstva zakona i svih drugih opštih akata propisane članom 197. stav 1. Ustava Republike Srbije. Nema mesta primeni izuzetka predviđenog stavom 2. te ustavne odredbe, o povratnom dejstvu samo pojedinih odredbi zakona, jer u postupku donošenja izmena i dopuna Zakona o planiranju i izgradnji nije utvrđen opšti interes za povratno dejstvo označene novele tog Zakona, niti je povratno dejstvo te odredbe predviđeno članovima 74 – 93. navedenog Zakona. I gramatičko tumačenje označene odredbe, kao izuzetka u slučaju da bude pokrenut postupak eksproprijacije zemljišta za potrebe izgradnje linijskog infrastrukturnog objekta od posebnog interesa za Republiku Srbiju, upućuje na njenu primenu u budućnosti – na postupke eksproprijacije koji budu pokrenuti nakon stupanja na snagu novele Zakona o planiranju i izgradnji.

Iz navedenih razloga, nalazeći da nema osnova za preinačenje nižestepenih rešenja i određivanja naknade za eksproprisanu parcelu kao građevinsko zemljište jer bi to bilo u suprotnosti sa članom 41. stav 2. Zakona o eksproprijaciji – od nalaza veštaka od 09.03.2022. godine do donošenja odluke o naknadi protekao je duži vremenski period, oba nižestepena rešenja su ukinuta, ali samo u delu preko dosuđenog iznosa (nema osnova da se rešenja ukinu u celini, jer je prema članu 310. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima poverilac dužan da primi delimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije, i u tom delu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje).

U ponovljenom suđenju prvostepeni sud će utvrditi visinu naknadu za eksproprisanu parcelu kao građevinsko zemljište, saglasno članu 42. stav 1. u vezi člana 41. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, uz uračunavanje određene naknade kao delimičnog ispunjenja obaveze protivnika predlagača.

Odluka o troškovima postupka je ukinuta jer zavisi od konačnog ishoda tog postupka.

Stoga je, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP u vezi člana 30. stav 2. ZVP, odlučeno kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.