Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u imovinskom sporu
Kratak pregled
Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacuje je kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a vrednost predmeta spora je ispod zakonom propisanog cenzusa za redovnu reviziju u imovinsko-pravnim sporovima.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24090/2023
04.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Tufegdžić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6005/22 od 08.06.2023. godine, u sednici održanoj 04.12.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6005/22 od 08.06.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6005/22 od 08.06.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6005/22 od 08.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 255/21 od 03.10.2022. godine, u stavovima drugom, trećem i četvrtom izreke, kojima je dozvoljeno objektivno preinačenje tužbe prema podnesku tužioca od 18.01.2022. godine, obavezan tuženi da tužiocu isplati 4.210.989,93 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2022. godine kao dana presuđenja do isplate, kao i da mu na ime troškova parničnog postupka isplati 385.415,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, nakon utvrđenja da je deo kat.parc. .. KO Rušanj, koja je u vlasništvu tužioca i koja je po svojoj nameni Detaljnim urbanističkim planom naselja Rušanj („Službeni list grada Beograda, br. 30/1/90) određena delom za saobraćajnu i javnu površinu – ulicu, ušla u sastav ulice ... u površini od 1323m2 što je 82,4% njene ukupne površine i u prirodi se koristi kao javna površina – ulica, obavezan je tuženi da tužiocu isplati naknadu u visini tržišne vrednosti tog dela nepokretnosti, koji nije formalno eksproprisan, već je planskim dokumentom predviđen za javnu namenu i radnjama tuženog praktično izuzet iz državine tužioca, tako što se u prirodi koristi kao javna površina – ulica, pa shodno odredbama Zakona o javnoj svojini predstavlja dobro u opštoj upotrebi u svojini jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi. Na taj način bez sprovedenog upravnog postupka eksproprijacije, tužilac je lišen prava svojine na nepokretnosti, zbog čega je tuženi u obavezi da mu isplati novčanu naknadu kao poseban vid zaštite prava na imovinu, shodno članu 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članu 58. Ustava Republike Srbije.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji radi novog tumačenja prava, niti postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 27.01.2021. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 4.210.989,93 dinara (35.813,318 evra po kursu 1 evro = 117,5800).
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća- sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković