Nedozvoljena revizija u sporu za naknadu štete ispod vrednosnog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je reviziju tužene kao nedozvoljenu. Pravno pitanje je rešeno u skladu sa praksom suda, a vrednost spora je ispod cenzusa od 40.000 evra propisanog za dozvoljenost redovne revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24175/2024
25.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Radoslave Mađarov i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Matić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 88/24 od 20.09.2024. godine, u sednici održanoj 25.12.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 88/24 od 20.09.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 88/24 od 20.09.2024. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu Prr1 15/22 od 17.10.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 743.077,20 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.04.2022. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 87.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gžrr 88/24 od 20.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete koja je tužiocu izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku i tužena obavezana na isplatu navedene naknade. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili u skladu sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27.09.2019. godine, prema kojem Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, dok je u pogledu izvršnih dužnika fizičkih i pravnih lica koji ne spadaju u navedenu kategoriju, nužno utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i neisplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda.
Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju u postupku utvrđeno da se radi o stečajnom dužniku sa većinskim državnim odnosno društvenim kapitalom, te da je tužiočevo potraživanje iz radnog odnosa (neisplaćena garantovana zarada za 23 meseca i 6 dana) odlučeno je u skladu sa navedenim stavom Vrhovnog kasacionog suda o odgovornosti Republike Srbije. Pri tom, obračunata zakonska zatezna kamata na glavni dug nije bila predmet zahteva tužioca u ovom postupku, zbog čega tužena bez osnova ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u pogledu obračuna zakonske zatezne kamate konformnom metodom. Osim toga, ukazivanje u reviziji na drugačije odluke drugostepenih sudova, ne znači nužno i različito postupanje sudova, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Takođe, bitna povreda odredaba parničnog postupka nije razlog za posebnu reviziju čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, dok revizijom osporavano utvrđeno činjenično stanje nije dozvoljeno po članu 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 26.04.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 743.077,20 dinara.
Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, sledi da je revizija nedozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.
Primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. ZPP, Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 6515/2024: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 24502/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 6799/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 4048/2025: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete zbog suđenja u razumnom roku
- Rev 17467/2024: Odluka o posebnoj reviziji u sporu male vrednosti
- Rev 6978/2023: Odbačena revizija države zbog štete usled povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Rev 19685/2024: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade imovinske štete